Jednostavno rečeno, ne, Sveti Duh nikada neće napustiti pravoga vjernika. To stoji zapisano u puno različitih odlomaka u Novom zavjetu. Na primjer, u Rimljanima 8,9 čitamo: „Ako tko nema Kristova Duha, nije Kristov.“ Ovaj stih jasno kaže da ukoliko u nekome ne prebiva Sveti Duh, onda taj nije spašen.
Prema tome, kada bi Sveti Duh napustio vjernika, onda bi on izgubio svoj spasonosan odnos s Kristom. Međutim, to se suprotstavlja s onime što Biblija uči o duhovnoj sigurnosti kršćana. Još jedan stih koji govori o trajnoj prisutnosti Svetoga Duha u životu vjernika jest Ivan 14,16. Ovdje Isus kaže da će Otac dati drugoga Pomoćnika „koji će ostati s vama zauvijek.“
Činjenicu da Sveti Duh nikada neće napustiti vjernika možemo vidjeti i u Efežanima 1,13-14 gdje piše da su vjernici „zapečaćeni“ Svetim Duhom, „koji je zalog naše baštine za otkupljenje onih što su postali Božje vlasništvo – na hvalu svoje slave.“ Slika „pečaćenja“ Duhom govori o vlasništvu i posjedovanju. Bog je obećao vječan život svima koji vjeruju u Krista, a kao jamstvo da će održati svoje obećanje, poslao je Svetoga Duha da prebiva u vjerniku do dana otkupljenja. Na sličan način kao što mi dajemo polog za automobil ili kuću, Bog je svim vjernicima dao polog za njihov budući odnos s Njime tako što je poslao Svetoga Duha da se u njima nastani. Činjenicu da su svi vjernici zapečaćeni Duhom možemo vidjeti i u 2. Korinćanima 1,22 i Efežanima 4,30.
Prije Kristove smrti, uskrsnuća i uznesenja na nebo, Sveti Duh imao je odnos s ljudima u kojemu bi on „dolazio i odlazio“. Sveti Duh je prebivao u kralju Šaulu, ali je onda otišao od njega (1. Samuelova 16,14). Umjesto toga, Duh je došao na Davida (1. Samuelova 16,13). Nakon njegova preljuba s Bet-Šebom, David se bojao da će mu Sveti Duh biti oduzet (Psalam 51,13). Sveti Duh ispunio je Besalela kako bi ga osposobio da proizvede predmete koji su bili potrebni za Šator sastanka (Izlazak 31,2-5), ali to nije bio opis trajnog nastanjenja. Sve se to promijenilo nakon Isusova uznesenja na nebo. Počevši na dan Pedesetnice, Sveti Duh je počeo trajno nastanjivati vjernike (Djela 2). Trajno nastanjenje Svetoga Duha ispunjenje je Božjega obećanja da će uvijek biti s nama i da nas nikada neće napustiti.
Premda Sveti Duh neće napustiti vjernika, moguće je „gasiti Svetoga Duha“ (1. Solunjanima 5,19) ili „žalostiti Svetoga Duha“ (Efežanima 4,30). Grijeh uvijek ostavlja posljedice u našem odnosu prema Bogu. Premda je naš odnos s Bogom siguran u Kristu, nepriznati grijesi u našem životu mogu spriječiti naše zajedništvo s Bogom i učinkovito ugasiti djelovanje Svetoga Duha u našim životima. To je razlog zašto je važno ispovijedati naše grijehe, jer Bog je „vjeran i pravedan; oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravednosti“ (1. Ivanova 1,9). Prema tome, iako nas Sveti Duh nikada neće napustiti, blagoslov i radost Njegove prisutnosti mogu nas ostaviti.
Izvor: Gotquestions.org
