Čini se da djeca jednostavno u danom trenutku zaborave na sva upozorenja i jednostavno su spremna otići. S neznancem.
Njegovim smo se mali eksperimentima već zgražali, no čini se da svaki put dokaže poantu – koliko god djeci tupili da ne razgovaraju sa strancima, da ne odlaze s njima po nikakve sladolede ili gledati slatke psiće – čini se da djeca jednostavno u danom trenutku zaborave na sva upozorenja i jednostavno su spremna otići. S neznancem. Ruka u ruci. Čak i ako je mama u blizini. A to je ono što nas je u ovom slučaju najviše zgrozilo. Zar ta djeca zaista nikada neće shvatiti?
On je Joey Salad, a ovo je još jedan u nizu njegovih socijalnih eksperimenata s djecom. I ovoga puta Joey je prvo pitao mame smije li prići njihovom djetetu i pokušati ga jednostavno odvesti – uz pomoć slatke kujice Donuts koja navodno negdje u blizini ima puno malih, slatkih štenaca.
Kada je prvu mamu pitao smije li njenu djevojčicu navabiti na odlazak iz parka, mama je pristala, i iako je sumnjala da bi i njena malena mogla bezbrižno primiti ruku neznanca (mladog i simpatičnog), ipak se nadala drugačijem rezultatu. Možda joj je ostalo u glavi majčino sustavno upozorenje?
Možda je svima njima ostalo nešto od velike brige s kojima ih njihovi roditelji sustavno upozoravaju?
Mislite li da dijete neće samo tako otići, ni ne pogledavši mamu koja sjedi u blizini?
