Rano u svojoj službi, Isus je navijestio o sebi ovo: “U posljednji dan, glavni dan blagdana, Isus je stajao i vikao” (Iv 7,37). Isus nije samo dao izjavu; on je vikao. Čekao je do glavnog dana blagdana da se digne i da svoju najavu: “… vikao je: ‘Ako je tko žedan, neka dođe k meni; i neka pije tko vjeruje u me. Kako veli Pismo: ‘Iz njegove će nutrine poteći potoci žive vode'” (Iv 7,37-38).
Ovo je bilo daleko više od teološke izjave; ovo je bio čin suosjećanja. Mrtva religija demoralizirala je narod Božji. Trebala ih je krijepiti, ali ostavljala ih je potpuno bez života. Sad je Isus navijestio: “Ja sam vaša čaša hladne vode, osvježavajući izvor koji nikada ne presušuje. Možete piti iz mene da otkrijete kako vam se život neprestano obnavlja.”
Ne postoje potrebne kvalifikacije da bi se pilo iz toga predivnog izvora. Krist nas uvjerava: “Neka pije tko vjeruje u me” (Iv 7,38).
Kad je Isus rekao da će “iz njegove nutrine poteći potoci žive vode”, pokazivao nam je kako će naši životi izgledati od samo jednoga njegovog jednostavnog dodira. To je dodir koji kao ništa drugo okrepljuje, obnavljajući silom s neba najkržljaviju, najočajniju, najtmurniju dušu. Njegov Duh nas tako ispunjava da prelijevamo obiljem života, milosti, milosrđa i ljubavi.
Da, prijatelju moj, njegov potok života sve mijenja!
Autor: Gary Wilkerson
