Grupa koja sebe naziva Jehovinim svjedocima poznata je svuda po svijetu, pa i kod nas. Tipično idu u parovima, od kuće do kuće i nude svoju literaturu pokušavajući započeti razgovor o vjeri ili Bogu, da bi možda eventualno, ako je osoba otvorena i zainteresirana kod nje u kući držali sate proučavanja Biblije.
Ono što većina evanđeoskih kršćana pomisli pri spomenu Jehovinih svjedoka je to da se radi o još jednoj kršćanskoj denominaciji. No, činjenica je da se tu ustvari radi nekršćanskoj sekti.
Jehovini svjedoci se uvijek pozivaju na Bibliju, no, njihova učenja su u kontradikciji sa Biblijom. Broj njihovih neortodoksnih učenja je velik, a među njima i to da Bog nije Trojstvo, Isus nije Bog već arkanđeo Mihael, Sveti Duh je bezlična sila, spasenje se stječe djelima, Isus nije razapet na križu, već na uspravnom stupu, i mnogo što drugog. Drugim riječima, oni nisu kršćani, jer odbacuju osnovne i temeljne doktrine Svetog pisma. Detaljnije o njihovim učenjima možete pronaći na http://svjedoci.net/. Ova web stranica vrlo detaljno obrađuje učenja ove skupine.
Ono što želim postići ovdje, je potaknuti braću i sestre u Kristu da, ako poznaju nekog iz ove skupine, učine sve što mogu da toj osobi pomognu. Jer to su ljudi koji ne poznaju Gospodina i kojima je spasenje potrebno kao i svakom drugom.
Uz Božju pomoć, relativno skoro sam imao privilegiju pomoći jednoj obitelji izvući se iz kandži ove sekte, i želio bih neka od svojih iskustava podijeliti ovdje sa vama.
Prvo bih krenuo od onoga što kršćani ne bi trebali s njima raditi, a to je argumentirati doktrinu. Problem nas, kao kršćana, često zna biti taj da jednostavno želimo argumentirati doktrinu na temelju stihova koje znamo. Kada sami naučimo da se spasenje dobiva vjerom, da je Isus Bog i sl., često smo željni da svoje znanje dokažemo debatirajući sa osobama koje misle drugačije od nas. Na neki način, željni smo i da sami sebi dokažemo da znamo zašto vjerujemo u to što vjerujemo. Sam sam prošao kroz tu fazu i potpuno je razumijem, međutim, Gospodin me je naučio da je ovaj pristup vrlo često pogrešan, a kod Jehovinih svjedoka zajamčeno donosi neuspjeh. Mada zvuči nelogično, postoji nekoliko razloga za ovo.
Prvi razlog je to da su Jehovini svjedoci sekta u kojoj se upražnjava veliki stupanj “ispiranja mozga” svojih članova, i drži se članstvo pod kontrolom i u stalnom strahu. Naravno, nije u pitanju skupina koja će se fizički razračunavati sa otpadnicima iz svoje sredine, ali vjerojatno je upravo to i razlog što je stupanj “ispranosti mozga” kod ove skupine jako podcijenjen.
Da bismo ovo bolje razumjeli, pođimo od “izvora” doktrine Jehovinih svjedoka – udruženja Kule stražara. Ovo je središnji organ, koji stvara sve lažne doktrine u koje Jehovini svjedoci vjeruju i sebe predstavlja za jedinog istinskog Božjeg predstavnika na Zemlji. Vjernik koji ikad dovede u pitanje integritet Kule stražara, ili neke od njenih glavnih doktrina, riskira razne stegovne mjere, počevši od manjih neugodnosti, do potpunog isključenja iz zajednice. Problem je taj što ako se vjernik isključi iz zajednice, njegova cijela obitelj (roditelji, bračni partner, djeca) se morajuod njega u potpunosti izolirati – prekinuti odnos s njime. Mnogo je obitelji rastureno na ovaj način, i mnogi svjedoci koji sumnjaju u Kulu stražaru i njezine doktrine, jednostavno šute i trpe, jer se plaše gubitka obitelji, prijatelja, pa čak i krova nad glavom.
Jedan bivši Jehovin svjedok iz Australije je svjedočio da je počeo sumnjati u njihova učenja i zbog toga je postao vidno depresivan. Supruga ga je pitala zašto je depresivan, i on joj je iskreno odgovorio. Kaže da ga je istog dana prijavila starješinama i ostavila ga. Naime, i ona sama se vjerojatno bojala isključenja, koje bi slijedilo ako se sazna da joj je muž “sumnjičav” a ona ga nije prijavila i ostavila. Ovaj strah, dakle, nikad ne smijemo podcijeniti. On je jedan od razloga iz kojeg argumentiranje doktrine kroz biblijske stihove rijetko kad urađa plodom. Pored toga, Jehovini svjedoci vjeruju da je spasenje jedino moguće unutar njihove “Božje organizacije”, tj. njihove sekte. Strah od napuštanja (odbacivanja) je, dakle, ogroman.
Još jedna od stvari koje kod Jehovinih svjedoka moramo razumjeti je to da je u pitanju jako discpilinirana skupina. Pošto vjeruju u spasenje djelima, oni izvršavaju sve što im organizacija nalaže. Jedan od tih zahtjeva je posjeta crkvi pet puta tjedno. Tada se, između ostalog, obučavaju kako pridobiti nove vjernike. Međutim, tu se i obučavaju koga se trebaju kloniti. Ako ste imali prilike s njima argumentirati, možda ste primijetili da obično vole forsirati određene teme, kao npr. to da Isus nije Bog, ili da je korištenje imena Jehova obavezno, tradicionalno kršćanstvo je lažno itd. To je zato što su iz tih tema konstantno obučavani, oni smatraju da ih razumiju i znaju i brzo će navesti stihove koji, na prvi pogled, dokazuju njihova učenja. Ako spomenete nešto sa čim se prije nisu sreli, obično će gledati da se iz toga nekako izvuku i ne raspravljaju na licu mjesta, već kažu da će proučiti pa se vratiti. Prije nego što priznaju da nešto ne znaju, dobar dio njih će pokušati teme preokrenuti natrag na ono što misle da dobro znaju. Jedno od uputa koje imaju je to da ako procjene da previše dobro poznajete teologiju, otići će i neće se više vraćati. Dio njihove discipline ogleda se čak i u tome da ne posjećuju Internet stranice koje im nisu odobrene, tj. literaturu. Kula stražara ih naučava da te pisane sadržaje vode otpadnici od Jehovinih svjedoka, i da su to Sotonine sluge, te ne treba vjerovati bilo čemu što kažu. Stoga upućivanje na mnoge članke vjerojatno neće uroditi plodom.
No, problemi ne prestaju tu. Kula stražara ima i svoj “prijevod” Biblije – Novi svijet. Riječ prijevod sam stavio pod navodnike, jer je u pitanju prerada a ne prijevod. Mnogi ključni stihovi koji upućuju na Isusovo Božanstvo su malo prerađeni, a što je dovoljno da potpuno promijene smisao teksta. Prerađeni su i drugi stihovi “nepodobni” lažnom učenju ove grupe. Iako Jehovinim svjedocima nije zabranjeno da koriste druge prijevode, prijevod Novi svijet je onaj kome se uvijek obraćaju kao krajnjem autoritetu. Iz tog razloga koristiti stihove poput Ivan 1,1, ili Kološanima 1,16 ne pomaže u ukazivanju istine da je Isus Bog.
Na kraju, morate shvatiti da Jehovin svjedok koji vam dolazi na vrata smatra da ste vi u potpunom mraku, a on je taj koji ima svjetlost. On nije spreman od vas ništa naučiti, niti priznati da je od vas nešto naučio, već je samo tu da vama prenese ono što ima. Vaše ubjeđivanje odmah pada u vodu, jer je ono u startu mentalno blokirano, a bilo koja literatura koju date bit će odbijena.
Kako im onda pomoći? S obzirom da odbijaju čitati bilo čiju literaturu osim one koja je “odobrena”, i ne slušaju argumente drugih, ostaje jedan način, mada zahtijeva puno predznanja i suptilnosti. Taj pristup se sastoji u postavljanju logičnih pitanja. Ako se, malo po malo, Jehovinom svjedoku kroz pitanja ukaže na mnoge očite nedosljednosti u učenju Kule stražara, on ili ona će uz Božju milost, početi sumnjati i dublje istraživati na svoju ruku i time, nadamo se, saznati Božju istinu.
No, kako pristupiti Jehovinin svjedocima tako da su otvoreni čuti naša pitanja? Suština pristupa sastoji se u ovome: Jehovini svjedoci će prema vama biti mnogo otvoreniji, i biti mnogo voljniji odgovoritina vaša pitanja ako smatraju da ste osoba koja želi saznati o njima iz prve ruke. Ako prihvatite njihova proučavanja Biblije, dobit ćete otvorena vrata da postavljate pitanja. S druge strane, ako se iz starta postavite kao protivnik, naići ćete na odbojnost, i više će od vas zazirati nego što će željeti pronaći odgovore na pitanja koja vi postavljate.
Postavljanjem logičnih pitanja tokom tih sesija imate šansu da posijete sjeme sumnje u doktrine Kule stražara, a potom i u samu Kulu stražara. Ova pitanja mogu se plasirati taktički tako da ih ima dovoljno da poslije svake sesije Jehovin svjedok ode kući sa nečim o čemu može razmišljati. Tek kad se ova sumnja dovoljno razvije, možemo se nadati da će proučavati i doći do spoznanja istine. Ovo se teško postiže u jednoj ili dvije sesije, i zahtijeva upornost i ustrajnost.
Prvo što treba uraditi je prihvatiti njihovu ponudu da proučavate Bibliju zajedno. To će ih jako odobrovoljiti prema vama, i dati vam mnogo više slobode da postavljate provokativna pitanja, negoli ako vas smatraju protivnikom. Iskreno, proučavanja su s početka jako dosadna i čini se kao da su pravljena za djecu, no zbog ljubavi treba ih istrpjeti.
Neke od stvari koje bih predložio za tijek tih sesija su sljedeće:
Ne pokazujte odmah sve karte. Ne morate Jehovinom svjedoku odmah predočiti sve što znate o njihovoj skupini, jer to može imati kontradiktoran efekat. Naravno, ne koristite neistine o tome koliko o njima znate. Dobra stvar je to što i oni sami, u početku, ne vole puno pričati o Kuli stražara, već se fokusiraju na doktrinu.
Ne postavljajte previše različitih pitanja u jednoj sesiji. Efekat koji želimo postići je to da odu kući s nečim što će morati proučiti, no želimo da svaka sesija ostane koliko toliko prijatna, jer nam to govori o tome da će se i sljedeće nedjelje vratiti. Iako sam osobno pokušavao ne preopteretiti ih pitanjima, jedan dugogodišnji Jehovin svjedok mi je priznao da poslije svake sesije sa mnom “ima poteškoća spavati mirno”.
Pitanja postavljajte planski. Oni će vam unaprijed dati knjižicu da iz nje proučavate, te tako unaprijed možete planirati koja će pitanja pratiti prirodan tijek lekcije. No, i sa pitanjima treba biti oprezan. Oni se strogo i nekritički drže onog čemu su naučavani, te svako odstupanje od programa može ih izbaciti iz kolosijeka. Primjerice, jedan mi je jednom prilikom govorio o Božjim divnim karakteristikama. Nabrojao je četiri, među kojima nije bila svetost. Ja sam, bez namjere da izazivam pometnju, spomenuo kako sam čitao da je svetost Božja najvažnija karakteristika. On me je nijemo gledao nekoliko sekundi, sa izrazom koji mi je govorio da se želi složiti sa mnom, ali da nije siguran smije li, jer to nije napisano u lekciji. Pitanja zato treba postavljati oprezno i planski.
Postavljajte pitanja na pozitivan način. Umjesto reći “ovo učenje je besmisleno, jer…”, efektivnije je reći “želim razumjeti ovo što piše, ali imam poteškoća da ovo vežem u smislenu cjelinu, možete li mi objasniti…”. Svjedoci, kao i svi drugi ljudi, radije će odgovori na pozitivne nego na negativne stimulanse.
Ako ne dobijete odgovor, ne forsirajte tu činjenicu. Ja sam postavio veliki broj pitanja tijekom proučavanja i nisam dobio zadovoljavajući odgovor ni na jedno, a na većinu pitanja nisu ni pokušali odgovoriti, već su samo pitanje zapisali i rekli mi da će to proučiti. Kada na pitanje ne bih dobio odgovor, nisam to forsirao i vraćao se na to. Želio sam ih ostaviti sa činjenicom da postoje pitanja na koje ne mogu odgovoriti, u nadi da će to samo po sebi započeti lavinu sumnje.
Ukažite na pozitivne strane Jehovinih svjedoka. Da se sve ne bi svelo na postavljanje teških pitanja i ostavilo neugodan osećaj, kad god sam mogao, isticao sam stvari koje su objektivno istinite, npr. da su svjedoci jako fini ljudi, da je njihova revnost za evangelizaciju nešto što je vrijedno poštovanja, itd.
Ne dozvolite im skretati sa teme. Jehovini svjedoci smatraju da određene teme odlično poznaju i da vas mogu lako ubijediti u neke stvari. Problem je to što vrlo često, ako postavite teško pitanje, oni pokušaju temu skrenuti na njima lakši predmet. Npr., jednom prilikom sam im govorio kako sam u njihovoj knjižici čitao argumente da je Isus u stvari arkanđeo Mihael, no tražio sam dodatna pojašnjenja, jer su svi navedeni argumenti bili šuplji, i lako oborivi, a naveo sam i neke stihove (npr. Daniel 10,13) koji ukazuju na suprotno. Jedan je odgovorio “Pa vidiš, Trojstvo je besmislen koncept jer…”. Učtivo sam ga prekinuo i podsjetio da ne govorimo o konceptu Trojstva, već o njihovim argumentima da je Isus arkanđeo Mihael.
Proučite što više o Jehovinim svjedocima. Naročito važno je znati koji stihovi u njihovoj Bibliji nisu promijenjeni od strane Kule Stražara, te se mogu koristiti u raspravama sa njima. Na internetu postoji puno dobrih resursa, naročito na engleskom, a na hrvatskom puno može pomoći prethodno spomenuta stranica http://svjedoci.net/. Npr., jedna od njihovih specifičnosti je da se oni protive slavljenju Božića iz tog razloga što on ima poganske korijene. Iako je njihova tvrdnja neosporna, činjenica je da velika većina kršćana danas i ne zna da je to slučaj, te Božić veže samo sa rođenjem Isusa Krista, i tako ga proslavlja. To je potaknulo sljedeći razgovor:
Ja: “Čitao sam da su burme poganskog porijekla, mislite li da je ispravno da nosim burmu?”
Jehovin svjedok: ” Pa, znaš, nije u pitanju porijeklo, već značenje koje joj ti pridaješ.”
Ja: “Znači, kao proslava Božića?”
Jehovin svjedok: “Da… u stvari ne, ne, ne! Božić je nešto sasvim drugo!”
Tema se tu okončala i nisam dobio odgovor kako je to “sasvim drugo”, no nije bilo potrebe dalje pitati.
Pored prethodno navedenog, želio bih spomenuti i sljedeće: pitanja bi u početku uvijek morala biti samo o doktrini, ne o integritetu Kule stražara. Ako im ikad predočite mnogobrojne dokumentiranepogreške i korijenske promjene u doktrini Kule stražara, oni su podučeni da vas jednostavno ignoriraju i odu. Izuzetak tome je spominjanje raznih pogrešnih predskazivanja kraja svijeta. S obzirom da su po tome vrlo poznati, Kula stražara je posegla za objašnjenjem da “svjetlost postaje svjetlija” i uspješno je uvjerila svoje članstvo da su u pitanju stare pogreške činjene iz neznanja, ali da je Bog postepenim otkrivenjem Kuli stražara sada dao više svjetla i razumijevanja. Tako uvjereni, Jehovini svjedoci obično ne vole puno o tome raspravljati, i samo će vam odgovoriti kako ih “Bog postepeno uvodi u puninu razumjevanja i da su te pogreške dio tog procesa”. Ja sam pitanja o Kuli stražari ostavio za sam kraj, jer sam znao da kad ih postavim, više ih neću vidjeti. Nisam pogriješio. Pošto nisam mogao organizirati redovitu sesiju kod mene kući, pitanja sam jednom od njih poslao putem maila-a. Odgovorio je da su pitanja dobra i da nema odgovora, i da se više nećemo viđati.
Moje iskustvo se sastojalo u tome, kao što sam spomenuo, u pomaganju jednoj obitelji koja je tada već skoro dvije godine proučavala sa njima, i razmatrala o ulasku u članstvo. Njihov odrasli sin se poslije naših proučavanja Svetog pisma obratio Gospodinu i ove godine krstio! Moj pokušaj da pomognem njihovim prijateljima, dugogodišnjim Jehovinim svjedocima, nije imao rezultate odmah, ali se i dalje molim Gospodu da istinito sjeme sumnje koje sam posijao jednom urodi plodom.
Ako vam Gospodin pošalje Jehovine svjedoke na prag, shvatite to kao priliku da još jednu dušu privedete Gospodinu. Iako je potrebno puno molitve i vremena, svaka duša je vrijedna truda, jer naposlijetku Bog želi da se svi spase (1. Timoteju 2,3-4). Nadam se da će vam ovaj članak služiti na blagoslov i ohrabrenje da ovoj skupini ljudi pomognete kad se prilika ukaže.
Autor: Aleksandar J.
