Apostol Petar bio je čovjek velike vjere i smjelih postupaka. Ali kao što čitatelji Novoga zavjeta zasigurno znaju, njegov je smjeli način odnošenja prema stvarima ponekad dovodio do toga da je pravio ponižavajuće pogrješke.
Više nego jednom, ovaj je apostol morao nositi oznaku „jadnoga gubitnika“ više nego „poniznoga sluge“.
Svi se mi možemo prepoznati u njemu kada je riječ o neispunjavanju očekivanja. Poslušnost Bogu proces je učenja, a neuspjeh je samo dio našeg rasta u ponizne sluge. Kada se prepustimo napastima ili se pobunimo protiv Božjeg autoriteta, shvaćamo da grijeh ne daje mnogo nagrada, a i ako ih daje, one su prolazne.
Neuspjeh je odličan alat za učenje, a Petar tome zasigurno može posvjedočiti. Kroz pokušaje i pogreške, otkrio je da je poniznost ono što se traži od vjernika (Ivan 13,5-14); da su Božji putevi viši od zemaljskih puteva (Marko 8,33); i da se nikada ne trebaju odvratiti oči od Isusa (Matej 14,30).
Svaku je od tih lekcija uzeo k srcu i zato je jačao u vjeri. Nije li to ono o čemu se govori u Poslanici Rimljanima 8,28? Bog je uzrokovao da se Petrovi neuspjesi iskoriste kao vježba u vjeri jer je apostol bio spreman sazreti i služiti.
Bog ne nagrađuje odmetništvo ili loša djela. No, njegovom milošću, On blagoslivlja one koji se odluče pokajati i prihvatiti kaznu kao alat za rast.
Svi bismo mi vjerojatno željeli rasti u vjeri bez da ikada napravimo pogrešku pred Božjim očima, ali ne možemo opovrgnuti da su pogreške vrlo instruktivne. Neuspjesi uče vjernike da je mudrije i profitabilnije biti poslušan Bogu. To je lekcija koju svi trebamo uzeti k srcu.
Autor: Charles F. Stanley; Prijevod: Ida R.; Izvor: InTouch.org
