U vrijeme kriza želimo poduzeti korake i srediti situaciju. Protiv naše prirode je da mirno stojimo i čekamo; zapravo, strpljivo čekati da Bog djeluje vjerojatno je najteža stvar u vezi sa životom kršćanina. Čak i odani vjernici ponekad paničare kad Gospodin ne djeluje brzo te često očajnički vape: “Gospodine, učini nešto!”
Bog traži ljude koji će se uzdati u njega u svakoj krizi, kušnji i beznadnoj situaciji. Doista, kako god je to teško shvatiti, Bog nas često, da bi nas testirao, vodi u situacije koje su alarmantne i teške. On želi vidjeti jesmo li voljni stajati mirno i čekati na njega da donese nadnaravno izbavljenje. On proizvodi u nama dobar plod i oblikuje nas u primjere vjere da budemo njegovo svjedočanstvo bezvjernom, bezbožnom vremenu.
“Jahve vodi i učvršćuje korake čovjeku i mio mu je put njegov” (Ps 37,23). Učvrstiti znači “postaviti, rasporediti, odrediti od Boga”. To znači da je to Bog, a ne đavao, koji nas vodi na teška mjesta. Ne samo da dopušta našu kušnju, on to radi namjerno – a nama je to teško prihvatiti!
Ne vjerujem da bi nas Bog ikada odveo na rub neke teške situacije i onda nas napustio. On je apsolutno vjeran svojoj djeci u svakoj krizi. Njegova intervencija možda nije prema našem planu, ali on uvijek djeluje i naša je dužnost i privilegij da mirno stojimo i uzdamo se u njega da će nas dovesti do pobjede.
Autor: David Wilkerson