Ovu divnu, istinitu priču, koja se dogodila dan prije nego je atomska bomba, ispričao je Joshua Tsutoda, zet Mutsuke, kćeri gradonačelnika grada Hirošime 1945. godine.
Mutsuko, najstarija kći gradonačelnika Hirošime, odrasla je u vrlo religioznoj šintoističkoj obitelji, što nema nikakve sličnosti s kršćanstvom. Kad je bila tinejdžerka, Mutsuko je prihvatila Krista kao svog osobnog Spasitelja. Kad je bila u dobi za udaju, njezina obitelj i rodbina dogovorili su njezinu udaju na tradicionalan japanski način.
Njezin muž bio je dobar liječnik, ali nije bio kršćanin. Uznemirena, ali se nadajući da će ostati u svojoj kršćanskoj vjeri, Mutsuko je činila najbolje što je mogla pod tim teškim uvjetima. Rodile su joj se tri kćeri. Najmlađa je imala samo tri godine kad su joj muža pozvali u vojnu službu na pacifičkim otocima.
A onda je došla tragična vijest da joj je muž ”slavno umro za Carstvo”. Iako su joj vlasti rekle da se ne raduje, Mutsuko je ostala slomljena srca i bez nade. Vraćajući se vlakom kući, odlučila je izvršiti samoubojstvo, skočivši na mostu sa svoje tri kćeri iz vlaka. Ali prije nego je vlak došao do mosta, čula je glas Božji koji ju je podsjetio na ono vrijeme kad je bila sretna kršćanka i kad je odlučila postati misionarka.
‘’Da, Gospodine’’, rekla je, ‘’jednom sam odlučila postati misionarka, ali sad je najbolje za nas da izvršimo samoubojstvo.’’ Ali Gospodin joj je nježno rekao: ‘’Jednom si željela postati misionarka, ali sad možeš živjeti i svojim kćerima pomoći da to postanu.’’
Svjetlo je obasjalo njezino srce i osjetila je da joj se vratila radost spasenja. Molila je Gospodina da joj oprosti sve učinjene grijehe u vrijeme kad je bila daleko od Njega. Vratila se u Hirošimu čvrsto odlučivši da će živjeti stvarnim kršćanskim životom i da će svoje kćeri učiti putu Gospodnjem.
Ubrzo je pronašla odgovarajući posao u velikoj privatnoj bolnici u središtu Hirošime koju je vodila njezina šogorica. Ljudi su bili ljubazni prema njoj i uživala je u radu.
VIDI OVO: Predviđa li Biblija Treći svjetski rat?
Unutarnji poziv da napusti grad
A onda kad je jednog jutra bila u svojoj uobičajenoj molitvi i čitanju Biblije, osjetila je čudnu tjeskobu u mislima. Nije to mogla objasniti. Ali svakog jutra kad je dolazila pred Boga, tjeskoba je bila sve jača. Shvatila je da Bog zove nju i njezinu djecu da napuste Hirošimu. Iz Svetog pisma su joj neprestano dolazile misli: ‘’Pobjegni u planinu!’’
‘’Gospodine, ti si mi dao ovaj život sigurnosti, zašto onda želiš da odem?, pitala je, ali Božji poziv da napusti grad postao je sve naglašeniji.
Na kraju je otišla do liječnice i ispričala joj o tom pozivu da napusti Hirošimu. Liječnica se nasmijala i rekla: ‘’Da je Hirošima veliki grad kao Tokio, Osaka ili Kobe, mogli bi doći neprijateljski bombarderi i napasti nas, ali Hirošima je malo, beznačajno mjesto. Tko bi nas želio ovdje napasti?’’
Liječnica joj je ponudila da uzme plaću i tako riješi sve probleme, ali Mutsuku je odlučila ostati u bolnici. No nutarnji poziv da napusti grad svakim je danom postajao sve jači te je odlučila još jednom razgovarati s liječnicom. Rekla joj je: ‘’Ne radi se o tome da sam bolesna ili nezadovoljna na poslu, nego mi Bog stalno govori da sa svojom djecom napustim ovo mjesto – i to odmah.’’ Liječnica, koja je i sama bila kršćanka, odgovorila je: ‘’Ako ti Bog govori da ideš, tko sam ja da ti kažem ne. Idi!’’
To popodne Mutsuko je unajmila kamiončić, stavila u njega malo namještaja i s djecom se odvezla daleko u planine koje okružuju Hirošimu.
Tisuće su stradale u holokaustu, ali Bog je izveo svoje dijete i njezine tri kćeri daleko u planine da bi se ispunio Njegov slavni plan za njih.
Nakon rata, Mutsuko se sa svojim kćerima odselila u Tokio, gdje su i one upoznale Isusa kao svoga Spasitelja. Na majčinu veliku radost, djevojke su se odazvale pozivu Božjem. Sve tri su postale misionarke: jedna u Keniji, jedna na Jamajki i jedna u Indiji.
