“Uđite na uska vrata, jer široka vrata i prostran put vode u propast, i mnogo ih je koji idu njim. Kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u život, i malo ih je koji ga nalaze!” Matej 7,12
Vrata u praksi znače da se nešto može zatvoriti, a isto tako da se kroz njih može ulaziti i izlaziti. Vrata se iz raznih razloga mogu i zaključavati.
U Bibliji se obično govori o nebeskim vratima kroz koja prolaze nebeska bića, a sam Gospod Isus kao dobri pastir za sebe kaže da je on vrata: “Ja sam vrata. Tko uđe kroza me, spasit će se; on će ulaziti i izlaziti i pašu nalaziti.” (Ivan 10,9).
Kroz vrata nebeska Jahve pušta kišu na zemlju kako bi urodila plodom, kao i svaku vrstu blagoslova. U knjizi proroka Malahije čitamo: “Donesite čitavu desetinu u riznicu da u mojoj kući bude hrane. Tada me iskušajte – govori Jahve nad vojskama – neću li vam otvoriti ustave nebeske i neću li izliti na vas punom mjerom blagoslov…” ( Malahija 3,10).
Nebeska vrata na početku Biblije
Od davnina čovjek upire svoj pogled u nebo, tražeći pomoć, pomoć koja nadilazi ljudske mogućnosti. Nebeska vrata se spominju na početku Biblije u knjizi Postanka gdje Jakov u Betelu prepoznaje vrata nebeska. U snu je vidio ljestve koje stoje na zemlji, a vrhom do neba dopiru, i anđeli Božji po njima se penju i silaze, a uza nj je Jahve koji mu se objavio i obećao potomstvo i blagoslov.
Kad se Jakov probudi od sna reče: “Zaista se Jahve nalazi na ovome mjestu, ali ja nisam znao!” Potresen, uzviknu: “Kako je strašno ovo mjesto! Zaista, ovo je kuća Božja, ovo su vrata nebeska!”. (Postanak 28,16-17).
Slično nalazimo u Ivanovom evanđelju gdje Gospodin Isus govori: “Zaista, zaista, kažem vam – nadoda Isus – vidjet ćete otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sinom Čovječjim.” (Ivan 1,51). Kod Isusova krštenja na rijeci Jordanu, nebo se otvara, te on postaje istinska nebeska vrata što su sišla na zemlju, vrata koja uvode na pašnjake gdje se izdašno nude božanska dobra.
Gospodin je jedini posrednik po kome se Bog objavljuje ljudima, i po kome ljudi imaju pristup k Ocu kako piše apostol Pavao u poslanici Efežanima: “On je došao da navijesti mir” vama koji bijaste “daleko” i mir onima koji su bili blizu: po njemu naime jedni i drugi imamo pristup k Ocu u jednome Duhu.” (Efežanima 2,17-18).
Uska i široka vrata
Iz uvodnog teksta smo vidjeli da postoje uska i široka vrata, a Gospodin Isus za sebe kaže da je on vrata i to uska vrata, kroz koja se ulazi u Kraljevstvo nebesko. Evanđelista Luka, Isusove riječi opisuje ovako: “Trudite se – reče im – da uđete na uska vrata, jer će mnogi, kažem vam, tražiti da uđu, ali neće moći. Čim ustane domaćin i zatvori vrata, vi ćete, ostanete li vani, početi kucati na vrata i govoriti: Gospodine, otvori nam! A on će vam odgovoriti: Ne znam odakle ste. Tada ćete početi govoriti: Jeli smo i pili s tobom, a ti si učio po našim ulicama. Ali će vam on odvratiti: Ne znam odakle ste? Odstupite od mene svi zlotvori! Ondje će nastati plač i škrgut zuba kad vidite Abrahama, Izaka, Jakova i sve proroke u kraljevstvu Božjem, a same sebe van istjerane. Doći će od istoka i zapada, sa sjevera i juga, i sjest će za stol u kraljevstvu Božjem. Tako: ima posljednjih koji će biti prvi, i prvih koji će biti posljednji.” (Luka 13, 24-30).
Ovo upozorenje samog Gospodina Isusa da ima posljednjih koji će biti prvi i obrnuto, treba shvatiti ozbiljno, stražariti i čekati jer se ne zna kad će Gospodin doći. Najbolji primjer za to je također priča o deset djevojaka. Pet ih je bilo spremno i ušle su sa zaručnikom na svadbu i zatvoriše se vrata. Ostale njih pet su zakasnile i naišle na zatvorena vrata, nisu ušle na svadbu.
Tako bi se moglo dogoditi sa mnogim kršćanima koji prividno vjeruju i odlaze u crkvu, ali ih privlače bogatstva ovog svijeta, kojima daju prednost i to ih može stajati da dođu pred zatvorena vrata i ne uđu u Kraljevstvo nebesko.
Mnogo sam razmišljao o tom uskom i širokom putu opisanom u Bibliji. Kao mlad kršćanin dobio sam sliku na kojoj se autor potrudio naslikati uski i široki put potkrijepivši to sa stihovima iz Biblije. Široki put je prikazan stvarno širok, popločen i prostran, i na njega se ulazi na široka vrata, a sa njegove desne i lijeve strane nalaze se brojni objekti koji pružaju razna svjetska uživanja i razonode. Kraj tog puta vodi u propast.
Nedaleko od tog puta nalazi se uzak i vijugav put koji nije ravan, i na njemu se nalaze razne prepreke koje treba savladati. Posebno su interesantna vrata kroz koja se ulazi na uski put. Vrata su uska i niska, nalaze se u zidu i ne može se ući nigdje drugdje osim kroz ta vrata. Prikazan je čovjek koji hoće ući kroz ta vrata, ali ima na leđima ruksak koji mu pri svakom pokušaju prolaza zapne i ne može ući. Mora skinuti i odložiti ruksak da bi mogao ući kroz vrata. Taj ruksak je teret koji pritišće čovjeka i simbolizira grijeh koji sprječava čovjeka da krene uskim putem. Obzirom da uski put vodi u nebo, a u nebu ne može doći ništa nečisto i što čini grijeh, grješnik se mora osloboditi grijeha, a to može jedino učiniti vjerom u Isusa Krista i njegovu žrtvu na križu koju je prinio za očišćenje grijeha.
Hodati uskim putem nije lako
Hodajući uskim putem često nije lako, ali onaj tko tako odluči sve je bliže Bogu i željno očekuje susret s njim. Najmlađi Kristov apostol Ivan u knjizi Otkrivenja ovako opisuje nebo: “Ništa nečisto nikada neće u nj ući”: nijedan koji čini što je odurno i lažno, već samo oni “koji stoje upisani” u Janjetovoj “Knjizi života“. (Otkrivenje 21,27).
Ljudi bez Boga, odnosno ljudi koji ne vjeruju da je Gospodin Isus došao na ovu zemlju kao čovjek to jest, Bog je postao čovjekom da čovjeka spasi od njegovih grijeha idu širokim putem, uživaju u ovom svijetu i onome što im taj svijet pruža, ali na kraju svršetak im je u propasti, odvojeni od Boga za cijelu vječnost. Naprotiv, oni ljudi koji postaju svjesni svoga grijeha, priznaju ga, pokaju se i prima Gospoda Isusa za svog Gospoda i Spasitelja postaju njegovi sljedbenici na uskom putu i budu upisani u Janjetovu Knjigu života i s Njim će provesti cijelu vječnost u njegovoj blizini.
Autor: Đuro Sremac
