Je li moguće da Sotona ili demoni zaposjednu nežive predmete kao što su stolice, kuće i druge nežive objekte?
Pali anđeli
Tko ili što su demoni? Demoni su anđeli koji su otpali iz milosti odabirom da će slijediti Luciferovu pobunu protiv Boga. U želji da postane poput Boga, odnosno zauzme mjesto Boga, Lucifera je pokvarila njegova ljepota i dozvolio je svom ponosu da uništi njegovo rasuđivanje, jer kako je ikad mogao pomisliti da bi mogao nadvladati Boga!? To jednostavno nije logično. Otada su Sotona i 1/3 anđela na misiji da unište sve i svakoga tko ima veze s Bogom, međutim kraljevstvo tame nikada ne može preuzeti kraljevstvo Svjetla (Ivan 1,5).
Iako su Sotona i njegovi podanici skloni samo se suprotstavljati svemu vezano za Boga, uključujući i onima koji vjeruju u Sina Božjega, on je poražen, tako da jedino može na naš put odašiljati vatrene strelice. Srećom, apostol Ivan nas podsjeća: „Vi ste od Boga, dječice, i pobijedili ste ih; jer veći je Onaj koji je u vama nego onaj koji je u svijetu“ (1. Ivanova 4,4).
Ti demoni ne mogu nadvladati Duha Svetoga koji živi u svakom vjerniku. Ti demoni ponekad mogu zaposjesti ljude koji još uvijek žive u tami. Na primjer, čitamo o okolnostima u kojima su apostoli Petar i Pavao izgonili đavle, ali većina izvještaja o egzorcizmu dolaze od Isusa. On je izagnao više demona od svih drugih ljudi u Novom zavjetu zajedno. U svim tim slučajevima ne postoji niti jedan primjer demona koji je zaposjeo nešto drugo izuzev živog bića, čak i svinje, ali nikada ne vidimo da je zaposjeo vjernika. Jednom prilikom, demoni su bili prisiljeni bježati u neke svinje na Isusovu zapovijed (Mt 8,28-34), ali svinje nisu živjele dugo i to nije razlog za vjerovanje da demoni mogu posjedovati životinje, tako da se ova jedna situacija ne može koristiti kao dokaz da demoni mogu zaposjesti životinje. Glavna poanta u vezi stvorenih bića, čak i demona, jest da su svi podložni zapovijedima Isusa Krista, jer Stvoritelj uvijek ima vlast nad onim što je stvorio.
Žrtvovanje demonima
I Stari i Novi zavjet spominju demone, i zanimljivo, spominju žrtvovanje demonima. U Starom zavjetu, Mojsije bilježi kako Bog govori o poganskim narodima da „žrtvovahu zlodusima, a ne Bogu, bogovima kojih nisu poznavali; novim bogovima koji dođoše nedavno, kojih se nisu bojali očevi vaši“ (Pnz 32,17), a Juda je upao u takvo pogansko idolopoklonstvo da je čak i Judin kralj Manaše žrtvovao vlastitu djecu u ognju (2. Ljet 33,6), kao što i psalmist piše: „Žrtvovali su i svoje sinove, i kćeri svoje zlodusima“ (Psalam 106,37). Međutim, čak i u Novom zavjetu apostol Pavao piše da kada „pogani žrtvuju, zlodusima žrtvuju, a ne Bogu. A neću da budete zajedničari sa zlodusima“ (1. Kor 10,20). Ovi biblijski stihovi ukazuju na to da demoni nisu samo stvarni, već ih se može i štovati žrtvovanjem, pa čak i ljudi!
Mogu li demoni zaposjesti vjernika?
Nikad nisam vidio ni jedan primjer osobe koja je vjernik i zaposjednuta u Novom zavjetu. Da je to bio problem, valjda bi to apostoli zapisali u jednoj od svojih knjiga u Bibliji. Naravno, moglo bi se reći da je to tihi argument, ali vjerovati da Duh Božji može podleći demonu čini se sasvim nemoguće. Duh Sveti živi u svakom vjerniku, a budući da je Duh Sveti isto Bog, Boga ne može zamijeniti biće koje je stvorio. Slike koje vidimo kada se Isus na ruku bori sa Sotonom su pogrešne, jer je đavao poražen na križu (Ivan 12,31; 14,30). To nije bilo natjecanje! Da, on vas još uvijek može mučiti, ali nitko od nas ne može biti opsjednut njime ili njegovim demonima. Nijedan neprijatelj protiv nas ne može nas rastaviti od Boga (Rim 8,38-39), uključujući i samog Sotone.
Osoba koja misli da vjernik može biti opsjednut nema biblijsku podršku za takve tvrdnje. Mnogi koji tvrde da su kršćani mogu biti opsjednuti demonima, ali to samo pokazuje da nikada nisu istinski primili Krista kao Spasitelja i nemaju Duha Božjega u sebi. Da, možemo biti spašeni i suočavati se s duhovnim napadima. Ustvari, Pavao je rekao da postoji nevidljivi neprijatelj na visokim mjestima vlasti i/ili moći (Ef 6,12), tako da se ne suočavamo s pištoljem na vodu, ali imamo Božju opremu da nas zaštiti od njegovih vatrenih strelica (Ef 6,13-18). Ipak, strelice nas ne mogu ubiti. Čak je i Sotona bio ograničen u oduzimanju Jobovog života (Job 1,12).
Posjedovanje neživih predmeta?
Možda ste čuli priče da je neka stara kuća ukleta i u njoj postoje duhovi. Biblija ne osporava da postoje duhovna bića, ali ovi „kućni duhovi“ nisu duše ljudi koji su umrli, i nisu od Boga, a ako nisu od Boga, mogu biti samo s jednog drugog mjesta, a to nije dobro mjesto (Sotone, demona). Kada ljudi tvrde da su vidjeli duhove ili davno izgubljene rođake, ono što moguće vide jest demon koji ih obmanjuje da misle kako je to njihova davno izgubljena tetka, ili njihov djed, ili bilo tko drugi tko je umro.
Biblija uči da se mrtvi nakon smrti suočavaju sa sudom, i da je određeno samo jednom umrijeti u ovom životu (Heb 9,27), tako da ne postoji ništa u Bibliji o povratku mrtvih kao duhova. Oni su ili određeni za nebo ili pakao, a od posljednjeg suda čak ni Sotona i njegovi demoni ne mogu pobjeći (Otk 20,7-10), ali ne mogu ni oni koji su cijeli život odbacivali Krista (Otk 20,12- 15), koji je jedini način na koji se mogu spasiti (Dj 4,12).
Nema smisla da demon zaposjedne stari djedov sat (kojeg čujem), ili stari stroj za pranje rublja kojeg je baka koristila. Nema dokaza u Bibliji da demoni mogu zaposjesti nežive predmete poput automobila, plovila, kuća, strojeva ili bilo što drugo što nije živo. Da, oni se mogu vidjeti na takvim mjestima, ali nisu u tim stvarima.
Zaključak
Osoba koju je Bog doveo do pokajanja i vjere nema se čega bojati, jer mogu reći: „Gospod je sa mnom, strahovati neću; što mi može učiniti čovjek?“ (Ps 118,6), i: „Zato možemo pouzdano govoriti: Gospod je meni pomoćnik i ne strahujem što će mi učiniti čovjek!“ (Heb 13,6). Jedini strah koji moramo uzeti u obzir jest strah Gospodnji, jer je u tome prava mudrost. Salomon zapisuje: „Strah Gospodnji početak je spoznaje“ (Izr 1,7a), i psalmist još izjavljuje: „Početak je mudrosti strah Gospodnji, dobre su razboritosti svi koji vrše odredbe njegove. Hvala njegova ostaje dovijeka“ (Ps 111,10)!
Autor: Jack Wellman; Prijevod: Vesna L.; Izvor: Whatchristianswanttoknow.com
