Poznato je da Židovi jednostavno ne jedu i ne dotiču svinjetinu. Muslimani također. Pa zašto kršćani jedu šunku, slaninu i ostale svinjske prerađevine?
Zabrana “nečistog” svinjskog mesa se spominje u Levitskom zakoniku: “A svinja, iako ima papak, i to papak razdvojen, ne preživa – za vas je nečista.”
Također se spominje i u Ponovljenom zakonu 14,8: “A svinja, premda ima papke razdvojene, ne preživa: neka je za vas nečista. Njezina mesa nemojte jesti niti se njezina strva doticati.”
Jesu li ”rani kršćani” jeli svinjetinu?
Neki vjeruju da “rani kršćani” nisu jeli svinjetinu, a da je trend konzumiranja došao kasnije. Ovo je tehnički točno, ali ne toliko kasno da se točka preokreta ne nalazi u Novom zavjetu.
Ključni trenutak se nalazi u Djelima, poglavlje 15, koje opisuje sabor u Jeruzalemu. Ovaj susret se održao radi rješavanja sukoba između židovskih kršćana iz Jeruzalema, i neznabožačkih kršćana iz Antioha u Siriji. Prvi su htjeli da drugi slijede mojsijevske običaje kao što je obrezanje.
DOZNAJTE Što Biblija kaže o jedenju svinjetine?
Izaslanstvo – vođeno apostolom Pavlom i njegovim prijateljem Barnabom – se trebalo posavjetovati sa starješinama crkve u Jeruzalemu. To je zapravo bio trenutak kada se Crkva modernizirala. Bez toga, kršćanstvo možda ne bi imalo polet koji nam je poznat, a možda ne bi ni preživjelo do danas.
Rezultat je bilo pismo poslano neznabožačkim vjernicima koje se završavalo ovakvim dogovorom: “uzdržavati se od mesa žrtvovana idolima, od krvi, od udavljenoga i od bludništva.” (Djela 15,29).
Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti
U stvari, neki vjeruju da je Isus već ukazao na to, govoreći: “Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi – to ga onečišćuje.” (Marko 7,15).
Ovo je možda navelo Pavla da kaže: “Znam i uvjeren sam u Gospodinu: ništa samo od sebe nije nečisto.” (Rimljanima 7,14).
Kako god se ova debata nastavila razvijati, odluka donesena od strane židovskih vjernika na skupu u Jeruzalemu da se neznabošcima dozvoli da postanu kršćani, bez držanja židovskih odrednica o prehrani i obrezivanja, vjerojatno je ključni faktor zbog čega je kršćanstvo postalo prava vjera poznata diljem svijeta.
Jasno je da je članstvo kršćanskoj zajednici zasnovano na vjeri u Krista, potvrđeno dolaskom Svetog Duha na učenike, ne na vanjskim obilježjima, piše Christian Today.
