Šala je zanimljiva tema koju je teško objasniti s jedne točke gledišta. Biblijski govoreći, šala sama po sebi se ne smatra grijehom, iako u nekim slučajevima ona to sigurno može biti.
Izreke 18,21 nam govore: “Smrt i život u vlasti su jeziku, a tko ga miluje, jede od ploda njegova.” Jakovljeva 3,3-12 uspoređuje jezik s uzdama u konjskim ustima, kormilom lađe i vatrom. Jezik je moćna stvar, a riječi mogu donijeti ili veliki život ili veliku povrijeđenost.
Postoje načini za šalu koji uzdižu srce. “Veselo je srce izvrstan lijek, a neveseo duh suši kosti.” (Izreke 17,22). Psalmi imaju dosta referenci na smijeh, a to je ono što dobra šala donosi. Ali također postoji način za šalu koji omalovažava i vrijeđa, a mi smo pozvani da “nikakva nevaljala riječ neka ne izlazi iz vaših usta, nego samo dobra, da prema potrebi saziđuje i milost iskaže slušateljima.” (Efežanima 4,29).
Naše riječi bi uvijek trebale proslavljati Boga i trebali bi komunicirati na takav način da iskažemo poštovanje onome što je stvorio. Najbolji način da saznate šalite li se na grešan način je da potražite Duha Svetog i zatražite da vam otkrije. On nas može učiniti osjetljivima kako bismo uvidjeli kada je šala prikladna, a kada ne.
Ako imamo sumnje u našem umu, ili šale bockaju našu savjest, najbolje je preskočiti takvu vrstu šale. Postoji i problem što možemo izazvati da drugi ljudi posrnu, što se može lako dogoditi sa šalama za koje mislimo da su nevine, ali koje drugi vide kao uvredljive i bolne. Naša sloboda nikada ne bi trebala biti na uštrb tuđe savjesti (Rimljanima 14,13-17).
Povremena šala, ako je prikladna, je vjerojatno nevina. Ali postoje ljudi koji se toliko često šale da jedva mogu izgovoriti rečenicu, a da se ne našale. Ovo nije prikladan način života za kršćane, jer nam je rečeno da živimo “razumno, pravedno i pobožno” u sadašnjem svijetu (Titu 2,12). Kao i sa svim “sivim zonama” u kršćanskom životu, traženje Božje mudrosti povodom našeg govora je najispravniji način života (Jakovljeva 1,5).
Izvor: Gotquestions.org; Prijevod: Ivana R.
