Svi se sjećamo priče u Starom zavjetu kada je Bog izveo izraelski narod iz Egipta i kako ih je vodio kroz pustinju do Obećane zemlje. Tada se dogodilo jedno od najvećih čuda. Bog je razdvojio Crveno more i Izraelci su prošli po suhom. Bog je želio da ga Njegov narod upozna, da ga proslavi, da živi po njegovom Zakonu, da mu bude kraljevstvo svećenika, svjetleći okolnim narodima i usmjeravajući ih ka jedinom pravom Bogu. Kada se Mojsije popeo na Sinajsku goru kako bi od Boga dobio zapovijedi i ostale instrukcije koje je trebao prenijeti narodu, poslije nekog vremena više ga nisu mogli čekati i odlučili su sebi napraviti boga kojem će se klanjati (Izlazak 32,1-14).
Tekst kaže da se narod skupio oko Arona koji je bio jedan od vođa te krenuo vršiti pritisak na njega da im načini boga koji će ići pred njima. Ovdje moramo primijetiti nekoliko stvari. Stvarnost iz Božje perspektive i stvarnost iz perspektive naroda. Imamo jedinog pravog Boga koji je Kralj i Autor čitavog stvorenja, kojem je ime GOSPOD. On je u svojoj milosti odlučio izvesti Izrael iz ropstva i to je učinio. Prije toga je učinio mnogo čuda u Egiptu, kao i najveće čudo razdvajanja mora. Zatim smo mogli pratiti čuda u pustinji. Taj pravi Bog poziva Mojsija da mu preda svoju Riječ, koju Mojsije treba prenijeti narodu. Imamo Riječ koja izlazi iz Božjeg uma i srca. Imamo Mojsija, slugu Božjeg koji je cijeli svoj život posvetio služeći Bogu i vođenju Božjeg naroda. Zastupao ih, molio za njih, učio ih. Dakle, što vidimo? Vidimo pravoga Boga, GOSPODA! Vidimo Njegovu Riječ koja izlazi iz Njegovog srca i uma! I vidimo pravog slugu Božjeg, vođu Božjeg naroda, Mojsija. Ovo je stvarnost iz Božje perspektive. Međutim, iz perspektive ljudi stvarnost izgleda drugačije.
VOĐA OBLIKOVAN PO VOLJI NARODA
Prvo što ovi ljudi rade jest vršenje pritiska na svog vođu koji u odsustvu Mojsija ima najveći autoritet. Govore Aronu: „Napravi nam boga!“ Jeste li se ikada pitali zašto narod sam sebi nije napravio boga? Ne, narod želi da im njihov vođa to učini. Jer ako to učini naš vođa, moći ćemo prihvatiti čiste savjesti, ipak je on vođa. Narod je sebi oblikovao vođu kakvog želi, i taj vođa će im napraviti Boga kakvog oni žele. Kakav plan! Mojsije, čovjek kojeg je Bog pozvao, koji upravo prima Zakon i zapovijedi od pravoga Boga, GOSPODA (razgovara s Bogom) zamijenjen je vođom kakvog narod želi. „Ne znamo što se dogodilo s tim Mojsijem…“ (Izl 32,1). Što se dogodilo? Eno ga gore, dao je svoje srce za vas da biste mogli doći do Obećane zemlje. Bori se za vas, moli se za vas kako vas GOSPOD ne bi uništio jer ste nepokorni! Narod kaže: „Mi njega ne želimo! Ti ćeš nam Arone napraviti boga!“
BOG KAKVOG NAROD ŽELI
Narod je dao sve svoje zlatne naušnice kako bi im se napravio bog po njihovom ukusu. Ljudi su spremni dati cijelo svoje bogatstvo da dobiju svog ličnog boga. I rekli su: „Ovo je bog tvoj, Izraele, koji te izveo iz zemlje egipatske“ (Izl 32,4). Onaj Bog je previše svet, previše pravedan, previše ozbiljan, previše zahtjevan… ali ovaj bog je taman onakav kakav nam treba. Pravi Bog, GOSPOD, koji ih je izveo iz Egipta zamijenjen je zlatnim teletom, napravljenim od zlata koje su skinuli sa svojih ušiju. Kakva ironija! No, ne samo da su zamijenili Boga zlatnim teletom nego su rekli da je ova životinja od zlata ustvari Bog koji ih je izveo iz Egipta. Da su rekli da ne žele GOSPODA, jer vjeruju u drugog boga, njihov grijeh ne bi bio toliko težak. Nego su oni željeli zadržati Boga, GOSPODA, ali od njega oblikovati boga kakvog žele. Rekli su: „GOSPOD će biti onakav kakvog mi želimo da bude, zlatno tele!“
BOŽJA RIJEČ KOJA NUDI SLOBODU
„Tako sutradan podrane i prinesu paljenice i donesu pomirnice. I sjede puk jesti i piti pa ustadoše zabavljati se“ (Izl 32,6). Vidimo i jedno bogosluženje novom bogu. Narod je prinio žrtve svom bogu, i s obzirom da ovo tele nije bilo baš pričljivo, narod je to shvatio kao slobodu. Rekli su: „Naš bog nam ništa ne zamjera, on je dobar bog, pun ljubavi, milosti, dobrote! On nam daje slobodu da radimo što god hoćemo! Haleluja, slava bogu! Jedimo, pijmo, igrajmo!“
Božja sveta Riječ, Njegov svet i pravedan Zakon koji vodi u pobožan život je zamijenjen. Čime je zamijenjen? Nemoću teleta! Tišinom! Iza ove tišine krije se dopuštenje da živiš kako želiš.
Za sve to vrijeme, pravi Bog koji ima pravu Riječ za svoj narod, kao i pravi sluga Božji i vođa Božjeg naroda gore su na gori Sinaj, i zajedno rade na tome kako omogućiti izraelskom narodu da žive dobro u prosperitetu, po Božjoj volji. Ali narod dolje to odbacuje. Što Bog misli i osjeća o cijeloj ovoj situaciji možemo čitati od 7. do 14. stiha.
Možemo primijetiti da se u čitavoj povijesti Božjeg naroda, od Izraela pa do Crkve, događalo slično ili isto. Ljudi su pravog Boga zamjenjivali lažnim, njegovu Riječ nečim što to nije, i sebi su oblikovali vođe kakve su željeli. Bog ih je tada upozoravao preko ne toliko popularnih proroka da se pokaju i ostave grijehe, da se vrate Njegovoj Riječi. U suprotnom, ako se narod ne pokaje, proroci su govorili o kazni, osudi i Božjem gnjevu. Ponekad su se ljudi pokajali i vraćali Bogu, ali vrlo često narod je odbacivao poruke ovih proroka, i govorili su kako proroci govore laž. „Bog je dobar, pun ljubavi i milostiv, i on se ne gnjevi. Sve je u redu!“ Ropstvo u kojem je izraelski narod završio, i cijela povijest ovog naroda govori da nikako ništa nije bilo u redu i da su bili prevareni. Trebali su slušati proroke. Postojali su naravno i lažni proroci koji su zavodili narod da je sve u redu, da ih očekuje prosperitet i blagoslovljen život jer ih Bog voli. Jedan od izraelskih kraljeva napravio je čak dva teleta kako bi im se narod mogao klanjati, a sve iz razloga da bi mogao zadržati svoju vlast.
Što se događa danas? Apostol Pavao je napisao Timoteju da će doći vrijeme kada ljudi neće podnositi zdravu nauku, i da će u skladu sa svojim požudama sebi postaviti učitelje koji će im golicati uši. I tada će se okrenuti od istine ka izmišljotinama (2. Timoteju 4,3-4).
Djeluje li vam ovo proročanstvo poznato? Zlatno tele u pustinji… Bit će toga još, kaže apostol Pavao, i priprema Timoteja. Govori li se ovdje o drugim religijama? Ne! Jer zašto bi Pavao pripremao Timoteja na to? On ga priprema jer će se upravo susresti s time u crkvi. Ovo se odnosi na kršćane. Ljudi koji se izjašnjavaju kao kršćani, koji govore da ih je Krist spasio sebi će nagomilavati učitelje koji će im golicati uši. Zašto? Jer će ih njihove požude na to navoditi. Okrenut će se ka izmišljotinama. Zašto? Jer ne žele istinu. Jeste li se susreli s ovim? Pogledajmo samo aktualna događanja. Ljudi danas pričaju svašta o propovjednicima kao što su Paul Washer i John MacArthur. Za Washera ljudi imaju dosta kritika: previše je tvrd, previše oštar, osuđuje, misli da sve zna… Zašto nikada ne govori o lijepim stvarima? Pitaju se ljudi.
Ne želim stati ni na čiju stranu, niti promovirati svoja uvjerenja. Ali što propovijeda taj Washer kojeg mnogi ne mogu podnijeti? Posvećenje, duhovni rast, pobjedu nad grijehom i požudom, predanost Bogu, Božju pravednost i svetost, ali i ljubav i dobrotu. Propovijeda li prosperitet? Ne! Možda slobodu da činimo što želimo? Nikako! Pa u čemu je problem? Njegove propovijedi ne golicaju uši, već razotkrivaju moje grijehe. Njegove propovijedi ne zadovoljavaju moju požudu, već me tjeraju da ju odbacim. Njegove propovijedi me tjeraju da umrem sebi, ali ja to ne želim jer jako volim sebe. On mi govori o Bogu, ali ja ne želim takvog Boga, ja želim tele! Njegove propovijedi čine da se osjećam tako grešnim! Kao što je Kain ubio svog brata Abela jer su mu djela bila zla, a Abelova djela pravedna, tako se i kroz riječi ovog brata Paula ogledaju moja zla djela, i ja to ne mogu podnijeti!
Preporučujem svima da otvorenog srca poslušaju propovijedi ovog čovjeka, i sami se uvjere o čemu propovijeda. U svemu tome imajmo na umu Mojsija, proroke i Pavla.
MODERNO ZLATNO TELE
Vjernici su danas izgradili mnogo teladi, i dali im imena Gospodin Isus Krist. Najmodernije je ono koje govori o Evanđelju prosperiteta. Sve je dobro, super… ako vjeruješ! Daj svoj novac (zlatne minđuše), i dat ćemo vam boga kakvog želite! Bit ćeš blagoslovljen, zdrav, bogat…
Čuvajte se ove zablude. Čuvajte se svake zablude koja vas odvaja od pravoga Boga. Pogledaj u svoje srce. Vidiš li zlatno tele? Božja riječ kaže da se Bogu treba klanjati u istini i da Boga treba voljeti umom (Ivan 4,23-24; Marko 12,30).
Moraš ga voljeti u istini i klanjati mu se u istini. To znači da ga moraš vidjeti kakav On jest, a ne ga izmišljati. Moraš ga voljeti onakvog kakav jest, težiti da ga upoznaš potpuno. Ne smiješ ga oblikovati kako ti odgovara. Ne smiješ Boga isjeći na dijelove i uzeti samo onaj dio koji ti odgovara. Bog jest ljubav, dobar i milostiv. Nema nikog tko je toliko dobar, tko ima toliko ljubavi i tko je toliko milostiv. I On jest takav prema onima koji ga vole i traže u istini. No pored toga, On je i pravedan, svet i gnjevi se na grijeh i grešnike i treba ga se bojati (Psalam 2,11-12; Luka 12,4-5; Rimljanima 9,22; Otkrivenje 19,11-16).
Vjeruješ li u zlatno tele? Baci ga, razbi ga, pokaj se! Traži Boga u istini cijelim srcem. Teži ka tome da ga upoznaš kakav zaista jest. On ti želi iskazati milost, ljubav i dobrotu, ali moraš živjeti u skladu s Njegovom svetošću, pravednošću i svjestan da se gnjevi na grijeh i grešnike. Želi da budemo sveti kao što je On svet (1. Petrova 1,15-16)! Težimo ka tome i neka nam pomogne da nam to ne izmakne iz vida, da se ne vodimo našim požudama, da sebi ne postavljamo lažne učitelje koji će nam golicati uši, već da prepoznamo prave Božje sluge, da se okrenemo od izmišljotina ka istini, čak iako će to ponekad biti bolno! Nekad će nas koštati i naše izmišljene slobode i udobnosti. Nije lako, ali vjerujte, vrijedno je!
Autor: Zoran Tornjanski