Opasne misli koje opsjedaju naš um mogu uništiti naš život. Neke misli nas mogu izjesti iznutra i ne dopustiti nam da budemo sretni.
Misli koje nas svakodnevno opsjedaju imaju veliki utjecaj na to kakav će nam biti život. Što se prije riješite onih najgorih, lakše ćete stići do kvalitetnije budućnosti.
Najveći problem leži u tome što većina ljudi nije ni svjesna količine vlastitih negativnih misli pa se konstantno pitaju zašto su toliko nezadovoljni.
Razlog tome jeste što, na neki način, negativne misli prelaze u naviku, pa ih promatramo kao nešto sasvim normalno, ali nas one zapravo truju i guraju na stranputicu.
Ovo je 7 najotrovnijih misli koje vas izjedaju iznutra i ne dopuštaju da budete sretni!
1. Viđenje sebe kao žrtve
Niste žrtva, zato prestanite kriviti druge za okolnosti koje su vas “zaskočile”. Umjesto toga, pomirite se s trenutnim stanjem i učinite nešto kako biste ga promijenili. Izigravanje žrtve vam ničemu ne pomaže, samo vam stoji na putu do uspjeha. Prepreka je izazov, škola i put ka novoj mogućnosti.
2. Svim drugim ljudima je bolje
“Da imam novca kao ona, bila bih bolja i sretnija”. Ovakvih misli treba odreći odmah, jer su apsolutno netočne. Samo zato što vi mislite da je drugima bolje, ne znači da je to istina. Možda ta djevojka koja je ljepša od vas svakodnevno trpi nasilje. Možda je kolegica koja izgleda kao da je sišla s modne piste zapravo duboko nesretna i ne može srediti svoj život. Možda ta bogata susjeda stalno radi i nikada ne viđa svoju obitelj. Cijenite ono što imate – jedina istinita činjenica je da nikada ne znate što se događa iza tuđih zatvorenih vrata.
3. Prevelika očekivanja
Iako vam nešto što očekujete djeluje sasvim prirodno i zasluženo, nemojte nikada biti sigurni da će se dogoditi. Prevelika očekivanja su kobna za sreću, jer ne možete znati što su drugi ljudi pripremili za vas i čime će vas neugodno iznenaditi. Što manje očekujete – manje su šanse da se razočarate. Budite zahvalni – imate puno više od većine ljudi na ovom planetu.
4. Potreba da uvijek budete u pravu
U čemu je poanta ovoga? Ne želite izgledati ranjivo? Ne možete priznati da ste pogriješili? Samo štetite sebi. Priznati da niste u pravu je osobina koja odaje plemenitog i zrelog čovjeka. Osim toga, svatko ima pravo na svoje mišljenje, stoga vi imajte svoje, a drugi neka imaju njihovo.
5. Što će drugi pomisliti?
Za što je to važno? Mislite da netko 24 sati sudi o vašim postupcima? Znajte da nitko ne sudi o vama onoliko koliko sami o sebi sudite. Isto tako, drugi su zauzeti kritiziranjem samog sebe. Ali, iako je istina, to je njihov problem, a ne vaš. To su uglavnom ljudi koji vode dosadan i samački život, nisu vam potrebni, zato ih ignorirajte i radite ono što volite. Ljudi uglavnom misle o sebi, a ne o vama…
6. Ne osjećam se spremno pa se bojim budućnosti
Da li idete po sunčanom danu s kišobranom, jer kiša može pasti u bilo kojem trenutku? Naravno da ne. Sadašnjost je sve što imate, budućnost je neizvjesna. Zato uživajte u sadašnjosti, a budućnosti ćete se već prilagoditi onda kada ona postane “sada” i “ovdje”.
7. Prošlost definira budućnost
Ukoliko potičete iz siromašne obitelji ili ste pravili pogreške u prošlosti, ne znači da vam budućnost ne može biti bolja. Mnogo bolja! Ako ste sebe već označili kao neuspješnu osobu na temelju prošlosti, to će se i dogoditi u budućnosti, ali samo zbog vašeg stava. Ostavite se toga i radite ono što mislite da vam može donijeti promjene na bolje.
Vodite se poznatom izrekom: ”Kakve su ti misli, takav ti je život“!
Kada đavao napada, prvo mjesto na koje udara je tvoj um! Kako se obraniti? Odgovor nalazimo u 2. Kor 10,4-5:
„Oružja za naše ratovanje nisu tjelesna, već božanski jaka za rušenje utvrda. Mi obaramo mudrovanja (mišljenja) i svaku oholost koja se diže protiv spoznanja Boga i zarobljavamo svaki um (misao) da se pokorava Kristu.“
Apostol Pavao piše o sadržaju naših misli: ”Braćo moja, što je god istinito, što je god pošteno, što je god pravedno, što je god prečisto, što je god preljubazno, što je god slavno, i još ako ima koja dobrodjetelj, i ako ima koja pohvala, to mislite.” (Filipljanima 4,8)
