Bog je u Svojoj riječi dao predivno obećanje svim potlačenim i umornim kršćanima. Nalazimo ga u 1. Petrovoj 5,10:
„A Bog svake milosti, koji nas je pozvao u svoju vječnu slavu po Kristu Isusu, nakon što malo pretrpite, usavršit će vas, učvrstiti, ojačati, utvrditi“ (1. Petrova 5,10).
Ponekad usred nevolja i uobičajenih stresova svakodnevnog života, možda vapimo: „Koliko još dugo, Gospodine? Ne mogu vidjeti ništa osim današnje boli. Što sutra donosi? Hoćeš li biti i u toj nevolji?“
Ovo je pitanje sasvim žurno, budući da je Isus rekao: „I svi će vas mrziti zbog imena mojega. Ali tko ustraje do svršetka, taj će se spasiti“ (Marko 13,13). Drhtimo na pomisao da ne budemo „od onih koji otpadaju na propast“ (Hebrejima 10,39). Ne igramo igrice. Trpljenje je strašna prijetnja vjeri u buduću Božju milost.
Stoga je divno čuti Petrovo obećanje potlačenim i umornim kršćanima: „A Bog svake milosti, koji nas je pozvao u svoju vječnu slavu po Kristu Isusu, nakon što malo pretrpite, usavršit će vas, učvrstiti, ojačati, utvrditi“ (1. Petrova 5,10).
Sigurnost da neće odlagati i dozvoliti da trpimo više nego što možemo podnijeti, da će ukloniti nedostatke koje oplakujemo, te da će zauvijek zaustaviti ono što se toliko dugo klima – ta sigurnost dolazi od Boga „svake milosti“.
Bog nije Bog neke milosti – poput zastarjele milosti. On je „Bog svake milosti“ – uključujući beskonačnih, neiscrpnih zaliha buduće milosti, pomoću kojih moramo izdržati do kraja.
Vjera u tu buduću milost, ojačana sjećanjem na proteklu milost, jest ključ za ustrajanje na uskom i tijesnom putu koji vodi u život.
Izvor: DesiringGod.org
