Prvi Božić. Tako mirna noć sa sjajnim zvijezdama. Mlada obitelj se udobno smjestila u štalu okružena životinjama. Anđeli najavljuju Njegovo rođenje. Mudraci mu se klanjaju.
Bila je to savršena scena, smirena i opuštena, bez ikakvih briga.
Na kraju krajeva, mi je želimo tako zamišljati. Ali hajdemo pogledati što se zaista dogodilo prvog Božića.
U godinama pred Kristovo rođenje, utjecaj grčkog svijeta se jako raširio. Pobjeđujući svijetom, Grci su prihvaćali misli i običaje svih ljudi, uključujući i Židove.
Rimsko carstvo je kontroliralo svijet, uključujući i Izrael. Sakupljali su poreze i često su vlast provodili silom. Židovski narod više nije bio samostalan.
Čak i unutar židovskih staleža, postojale su podjele. Farizeji. Saduceji. Zeloti. Eseni. Svaki se držao snažno svojih religijskih tradicija, raspravljajući se i svađajući se oko različitih pogleda na život i religiju.
Podjela. Strah. Ropstvo. Zli vladari. Svijet je bio u kaosu, podijeljen. Život je svima bio nesiguran. A onda je došla naredba.
“U one dane izađe naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta. Bijaše to prvi popis izvršen za Kvirinijeva upravljanja Sirijom. Svi su išli na popis, svaki u svoj grad. Tako i Josip, budući da je bio iz doma i loze Davidove, uziđe iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju – u grad Davidov, koji se zove Betlehem – da se podvrgne popisu zajedno sa svojom zaručnicom Marijom koja bijaše trudna. I dok su bili ondje, navršilo joj se vrijeme da rodi. I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu.” (Luka 2,1-7)
August je shvatio da mu je potreban točan broj svojih podanika. Naredio je da se svi vrate u svoje mjesto rođenja i upišu se.
Vjerojatno je bilo vrlo teško. Nije bilo lako prijeći toliki put, kao što mi danas putujemo. Obitelji su morale zapostaviti svoje živote i poslove. Spakirali su djecu, nešto imovine i započeli put ka mjestu rođenja.
Josip je spremio svoju ženu u poodmakloj trudnoći s kojom je započeo dug put ka Betlehemu. Sigurno je bilo bolno i neudobno. Ali je to jednostavno bilo vrijeme u kojem su živjeli.
Kada su stigli, grad je bio prepun ljudi koji su došli na upis! I dok je mladi par putovao od mjesta do mjesta, tražeći prenoćište, konačno su shvatili: nije bilo mjesta za njih, nigdje gdje bi Marija mogla roditi sina.
Nešto su morali učiniti. Našli su jasle, i među životinjama, dobili su svog prvog sina.
Na kraju, sve je bilo mirno. Bili su na sigurnom i beba je bila zdrava.
“Kada to doču kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s njime … Tada Herod potajno dozva mudrace i razazna od njih vrijeme kad se pojavila zvijezda … Upućeni (mudraci) zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putem u svoju zemlju.” (Matej 2,3; 2,7; 2,12)
Herod se osjetio ugroženim kada je čuo o rođenju novog kralja Hebreja. Započeo je potragu, kujući planove da ga ubije. Nije smio riskirati da izgubi moć nad tolikom masom ljudi. Morao je zaustaviti ovog novog kralja, a samim tim moguću buduću pobunu.
Svijet je bio u kaosu. Zlo je raslo. Grčki svjetovni pogled na svijet je bio najvećim dijelom židovski pogled na svijet. Mir je bio rijedak luksuz.
Dok sam razmišljala o stvarnosti svijeta u vrijeme Isusova rođenja, shvatila sam istinu: Jedini tihi dio priče je Isus.
Zvuči li vam sve ovo poznato?
Dok slušamo vijesti svakog dana, vidimo da je terorizam u porastu. Kršćanski pogled na svijet nestaje pod sve većom sekularističkom kulturom. Današnji svijet se sve više okreće protiv dugogodišnjih uvjerenja čiji je korijen u Pismu. Vidimo kako su kršćani progonjeni, kako gube svoje poslove, jer se drže tradicionalnih kršćanskih doktrina.
Ali čak i unutar Crkve postoje podjele. Svađe i rasprave nas razdvajaju, zbog čega se borimo jedni protiv drugih, umjesto da stojimo u jedinstvu pokazujući svijetu Krista. Crkva je podijeljena oko nebitnih stvari, zbog čega ne uspijeva predstavi Krista kako je On zamislio.
Vlada kaos.
A opet, u središtu svega toga je Isus.
On je mir usred kaosa.
On je odmor u našim zauzetim danima.
On je mir usred oluje.
On je svjetlo u najtamnijoj noći.
On je tišina u najglasnijoj buci.
On je radost u najdubljem bolu.
On je stijena u sitnom pijesku.
On je snaga u našim slabostima.
On je onaj koji nas održava kada se sve ostalo raspada.
On je jedinstvo usred podjele.
On je Savjetnik Divni, Moćni Bog.
On je Otac vječni, Knez Mira.
On je Emanuel, Bog s nama.
Da, kaos vlada u našem svijetu danas. Ali, ako ga potražimo kao mudraci, ako pratimo nebesku vojsku kao pastiri, pronaći ćemo našeg Kralja. I On će biti savršeni mir za kojim čeznemo.
Autorica: Dena Johnson; Prijevod: Ivana R.; Izvor: Crosswalk.com
