Nešto se događa. Nije sve isto kako je bilo i prije. Ako je, naposlijetku, istina da potresi nisu tek puka slučajnost, onda su pak itekako znakovita pojava.
U protekli petak, 9. prosinca, u ranim poslijepodnevnim satima potres jačine 4,8 po Richteru, dobrano je uzdrmao Split i okolicu. Ljudskih žrtava nije bilo, a ni materijalna šteta nije bila velika. Bojazan i umjerena uspaničenost među dijelom građana, bila je sasvim razumljiva. Jer nitko ne može znati hoće li za koji trenutak uslijediti novi, mnogo razorniji udar.
Ipak, svega nekoliko sati nakon kratkotrajnog podrhtavanja, neki su, eto, počeli zbijati šale na račun samog događaja. To svakako ne bi bio slučaj da je magnituda potresa bila 6,8 ili pak 8,8 stupnjeva. Ili da je stradao ‘samo’ jedan ljudski život. Neki su, dakle, nakon potresa izašli izvan svojih kuća i nisu se vraćali satima; neki su sljedeću noć probdjeli, a neki su je prespavali odjeveni, pripravni za slučaj nove nepogode. S druge strane, evo, tjedan dana nakon podrhtavanja, mnogi od nas su se vratili u svakodnevnu kolotečinu te se dotičnog potresa više i ne spominjemo. Tako to ide.
Vrijeme za razmišljanje…
Neću duljiti, vrijeme potresa je vrijeme za razmišljanje. Ne samo o tome gdje i kako djecu i sebe skloniti. Iako postoje iznenadne i tragične situacije poput prometnih nesreća, požara, poplava, srčanih i moždanih udara, potres je ona situacija koja istovremeno ‘zaskoči’ veliko mnoštvo ljudi koji žive jedni do drugih na istom prostoru. Od potresa nitko nije izuzet. Ni mladić ni starac. Ni bogataš ni siromah. Ni uglednik ni beskućnik…
Potres je, dakako, izrazito neugodna situacija koja nas zaustavlja u našoj uobičajenoj kolotečini i ‘pokušava’ nas učiniti manjim nego što mislimo da jesmo. Tako, potres ‘pokušava’ učiniti čovjeka poniznijim nego što jest. Pogotovo ako čovjek ne razmišlja o razlogu svog postojanja i svog života. Pogotovo ako ne razmišlja o trajnim i neprolaznim vrijednostima. I svojoj vječnoj sudbini.
Svega nekoliko sati prije samog potresa, poslao sam jednom prijatelju članak pod naslovom Enormouos Earthquakes Hit Both Sides Of The Pacific And Experts Warns The San Andreas Could ‘Unzip All At Once’ (Vidi ovdje http://themostimportantnews.com/archives/enormous-earthquakes-hit-both-sides-of-the-pacific-and-experts-warn-the-san-andreas-could-unzip-all-at-once). Članak govori kako je u posljednjih mjesec dana, duž tzv. Pacifičke brazde, naglo porastao broj potresa. To se vidi iz priložene mape na kojoj su zaokružena mjesta na kojima su se potresi dogodili.
Neću reći da se radilo o predosjećaju kako bi se i kod nas moglo uskoro nešto zadrmati, no neću reći ni to da u posljednje vrijeme nisam razmišljao o tome kako je moguće da nam se dogodi nešto krupno i teško kako bismo počeli preispitivati na čemu to, kao ljudi, zapravo stojimo. Razmišljao sam o tome kako je nešto jako trusno u našim srcima. I o tome kako bi nas na razmišljanje i promjenu mogla nagnati neka ‘viša sila’. Ne i slučajna. Jer, držim čvrsto, slučajnosti ne postoje. ”Pokreće on zemlju sa njezina mjesta, iz temelja njene potresa stupove.” (Job 9,6). Vjerujem, stoga, da postoji samo dobro i loše iščitavanje znakova.
Progresija podrhtavanja
U tom smislu, evo nekoliko zanimljivih informacija iz kojih, svatko za sebe, može zaključiti što želi. Biti potaknut da malo istraži kako stoje stvari ne samo u svezi potresa. Dakle, od dvadeset najjačih potresa u posljednjih 120 godina, osam ih se dogodilo u posljednjih 15 godina.
Na primjer, Novi Zeland su od 1960. g. do 1990. g. pogodila (svega) 4 potresa jačine između 7,0 i 7,9 stupnjeva po Richteru. U periodu od 1991.g. do 2015.g. takvih potresa na Novom Zelandu je bilo 18.
Nadalje, broj poginulih u potresima između 1990.g. i 1999.g. bio je oko 115 000, a od 2000.g do 2015.g. taj broj je bio veći od 700 000.
Upravo sam provjerio i podatak da je na Solomonskim Otocima u posljednjih sedam dana bilo oko 70 potresa jačine između 4,5 i 7,8 stupnja po Richteru. Ne treba naglašavati da se radi o vrlo neuobičajenoj progresiji. Slično je i s nizom drugih mjesta po svijetu.
Nešto se događa. Nije sve isto kako je bilo i prije. Ako je, naposlijetku, istina da potresi nisu tek puka slučajnost, onda su pak itekako znakovita pojava.
Postoji li Odgovor veći i jači od potresa?
Koje bi mogle biti poruke ovog (umjerenog) potresa u Splitu i okolici? Možda bi iste poruke mogle glasiti i pri daleko razornijim posljedicama. Navodim pet međusobno povezanih poruka koje neću dodatno objašnjavati.
1. Ono što gradimo, doista se preko noći može urušiti. Prije ili kasnije sve ovo ćemo napustiti.
2. Prava sigurnost ne smije počivati na materijalnom temelju. Nije pametno potrošiti cijeli život u trci da nas ispune krhke, lako lomljive i prolazne stvari. One nisu takvog kalibra.
3. Živeći po ustaljenim obrascima i kolotečinama, najčešće nemamo ni volje ni želje za unutarnjom promjenom. Stoga, šire gledano, životni udari (potresi) ne moraju nužno biti isključivo – tragični događaji. Mogu biti pomoć.
4. Bojazan i strah za svoj život, za život naše djece, rodbine i prijatelja, upućuje na potrebu za razmišljanjem i međusobnim razgovaranjem. Nadasve, upućuje na potragu za Odgovorom koji je veći i jači od (svih) potresa. Odgovor mora postojati.
5. Je li, zbilja, istina da naše biće, naš duh i duša, nemaju mir i ne osjećamo se dobro sve dok se ne umirimo u Onome koji nas je stvorio? Možda je Odgovor jednostavan, ali je korak težak?
Biblija, osim što je jedinstvena po mnogo čemu, ona je i vrlo ohrabrujuća knjiga. Naravno, za one koji tragaju i oholost nije ogrlica njihovom vratu. Ima više mjesta na kojima govori o potresima. O onima u prošlosti i o onima u budućnosti. Ovo promišljanje završavam sljedećim stihovima:
”Nek’ se pokrenu planine i potresu brijezi, al’ se ljubav moja neće odmać’ od tebe, nit’ će se pokolebati moj Savez mira, kaže Gospodin koji ti se smilovao.” (Izaija 54,10)
Autor: Dražen Radman
