Je li pogrešno živjeti kao potajni kršćanin iz straha od osvete ili čak smrti? Trebaju li kršćani biti spremni umrijeti zbog ispovijedanja Isusovog imena? Trebamo li našu vjeru držati u tajnosti kako bismo sačuvali naše živote?
To je pitanje koje je samo hipotetsko za kršćane u mnogim dijelovima svijeta, gdje su najveći mogući progoni ismijavanje i/ili vrijeđanje. Međutim, za kršćane u nekim dijelovima svijeta, ovo je pitanje veoma stvarno i praktično – njihovi su životi doslovno u opasnosti.
Jedna je stvar ne biti dovoljno hrabar koliko biste to voljeli u nastojanju da zaštitite svoj život i/ili živote svoje obitelji. Sasvim je druga stvar svoj vlastiti život učiniti većim prioritetom od služenja, čašćenja, štovanja i poslušnosti Kristu. Dakle, s tim na umu, je li pogrešno svoju vjeru u Krista držati u tajnosti?
Sam Isus nam daje odgovor: „Svakog dakle koji prizna mene pred ljudima, priznat ću i ja njega pred Ocem svojim koji je na nebesima. A tko god zaniječe mene pred ljudima, zanijekat ću i ja njega pred Ocem svojim koji je na nebesima. Ne pomišljajte da sam došao donijeti mir na zemlju: nisam došao donijeti mir, nego mač“ (Matej 10,32-34 VB).
Krist nam je jasno rekao: „Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije vas. Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje volio, no budući da niste od svijeta, nego vas ja izabrah od svijeta, zbog toga vas svijet mrzi“ (Ivan 15,18-19 VB). Dakle, iako se može razumjeti da netko svoju vjeru drži u tajnosti kako bi sačuvao svoj život, za kršćanina tajna vjera jednostavno nije opcija.
U stihovima iznad, riječ „svijet“ dolazi od grčke riječi kosmos. Odnosi se na zlo, pali svjetski sustav bezbožnih, nemoralnih ljudi čija su srca i umovi pod kontrolom Sotone (Ivan 14,30; 1. Ivanova 5,19; Efežanima 2,1-3). Sotona mrzi Boga. Također mrzi one koji slijede Krista. Kršćani su žarište sotonskog gnjeva. Njegov je cilj da ih „proždre“ (1. Petrova 5,8; Efežanima 6,11). Ne bi nas trebalo iznenaditi da svjetski vladari mrze vjernike jednostavno zato što „nismo od svijeta“.
Razlog zašto su kršćani svakodnevno progonjeni i ubijani zbog ispovijedanja Krista jest taj što naši pobožni životi služe da osude zla djela ovoga svijeta (Izreke 29,27). Tako je bilo od početka još od prvog ubojstva koje je zabilježeno kada je Kain ubio Abela (Postanak 4,1-8). Zašto je Kain to učinio? „Jer mu djela bijahu zla, a djela brata njegova pravedna“ (1. Ivanova 3,12 VB). U skladu s tim, današnji svijet slavi one koji prakticiraju zlo (Rimljanima 1,32), a osuđuje one koji žive pravedno.
Još jedna poruka koju je Isus donio na svijet glasi: „Tada će vas [svijet] predavati na muke i ubijati vas. I svi će vas narodi mrziti zbog imena mojega“ (Matej 24,9 VB). Isus nam je obećao sljedeće: u posljednjim vremenima kršćani će trpjeti teške progone od strane ovog bezbožnog svijeta. Na nas će huliti, zlostavljati nas i proklinjati. Izraz „predavat će vas“ potječe od grčke riječi koja znači „izručiti“ u smislu uhićenja od strane policije ili vojske (Matej 4,12). Mnogi će biti ubijeni. „Svi će nas narodi mrziti“ zbog Njegovog imena.
U usporednom odlomku iz Marka, Isus izjavljuje: „A vi pazite sami na sebe; jer predavat će vas vijećima i tući po sinagogama, i pred upravitelje i kraljeve vodit će vas zbog mene — njima za svjedočanstvo“ (Marko 13,9 VB). Kao što smo svjedoci danas u cijelom svijetu, poistovjećivanje s Kristovim imenom koštat će nas naše slobode, naših prava, našeg poštovanja, a ponekad i naših života.
Kršćani imaju ovlaštenje od Krista da „idu, dakle, i učine učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga“ (Matej 28,19 VB). Pavao ponavlja Kristovu naredbu ovim ispitivanjem: „Kako dakle da zazovu onoga u koga ne uzvjerovaše? A kako da vjeruju u onoga za koga nisu čuli? A kako da čuju bez propovjednika? A kako da propovijedaju ako nisu poslani? Kao što je pisano: Kako su krasne noge onih koji evanđeljem navješćuju mir, onih koji evanđeljem navješćuju dobro!“ (Rimljanima 10,14-15 VB).
Da bi se evanđelje navješćivalo, čak i u najmračnijim dijelovima zemlje, netko ga mora navješćivati. Naša svrha na zemlji jest biti svjetlo svijeta i sol zemlje, govoriti ljudima vijest o Isusu Kristu koja spašava živote. Da, ponekad smo zbog toga u opasnosti od progona, a ponekad riskiramo i vlastite živote. No znamo kako je Božja volja da Njegovu istinu dijelimo s drugima, i također znamo da je On dovoljno moćan da nas zaštiti dok naša misija na zemlji ne završi.
Živjeti za Krista u ovom životu može biti teško, čak i brutalno. Ovaj svijet nije naš dom. Svijet je bojno polje. Životna iskušenja su alat koji Bog koristi kako bi nas izgradio i učinio nas sličnijima Isusu. Upravo u tim mračnim trenucima gledamo na Krista i dopuštamo da Njegova sila djeluje u nama. Neposredno prije uznesenja na nebo, Isus nam je dao svoju posljednju zapovijed da širimo evanđelje u svijetu. Uz to nam je također dao posljednje obećanje: „I evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta“ (Matej 28,20 VB). I to je jedino bitno.