Darovi Duha Svetoga se u Bibliji spominju na tri mjesta u Novom zavjetu. Oni se također nazivaju i duhovni darovi.
Iako mnogi spominju sedam darova Duha Svetoga, ima ih puno više. Tri najvažnija odlomka koji opisuju duhovne darove su Rimljanima 12,6-8; 1. Korinćanima 12,4-11, te 1. Korinćanima 12,28.
Duhovni darovi nabrojani u Rimljanima 12 su proroštvo, služenje, poučavanje, ohrabrivanje, davanje, vodstvo i pružanje milosrđa. Popis u 1. Korinćanima 12,4-11 uključuje riječ mudrosti, riječ spoznaje, vjeru, ozdravljanje, čudesna djela, proroštvo, razlikovanje duhova, govor u jezicima i tumačenje jezikâ. Popis u 1. Korinćanima 12,28 uključuje ozdravljanje, pružanje pomoći, upravljanje, različite jezike.
Darovi Duha Svetoga – popis
Slijedi kratak opis svakoga dara:
Proroštvo
Grčka riječ koja se prevodi kao „proroštvo“ ili „proročanstvo“ u oba odlomka zapravo znači „izgovarati“ ili obznanjivati Božju volju, tumačiti Božje namjere ili na bilo koji način obznaniti Božju istinu koja treba izvršiti utjecaj na ljude. Ideja o govorenju budućih događaja dodana je negdje u Srednjem vijeku i u izravnoj je suprotnosti prema drugim svetopisamskim odlomcima koji osuđuju takvo proricanje ili predviđanje budućnosti (Djela 16,16-18).
Služenje
Također se naziva i „posluživanje“, grčka riječ diakonian, od koje dobivamo našu riječ „đakon“, označava služenje bilo koje vrste, široku primjenu praktične pomoći onima koji je trebaju.
Poučavanje
Ovaj dar također podrazumijeva analizu i naviještanje Božje riječi, objašnjavanje značenja, konteksta i primjenu na slušateljev život. Daroviti učitelj je onaj koji ima jedinstvenu sposobnost jasno podučiti i komunicirati znanje, posebice u pogledu nauka vjere.
Ohrabrivanje
Također se naziva „poticaj.“ Ovaj dar je vidljiv u onima koji dosljedno pozivaju druge da paze i slijede Božju istinu, što može uključivati ispravljanje ili izgrađivanje drugih osnaživanjem slabe vjere ili tješenjem u nevoljama.
Davanje
Nadareni davatelji su oni koji radosno dijele ono što imaju s drugima, bez obzira radi li se o financijama, materijalnim dobrima ili o davanju osobnog vremena i pažnje. Onaj koji daje brine se za potrebe drugih i traži mogućnost da podijeli svoja dobra, novac i vrijeme s onima u potrebi.
Vodstvo
Nadareni vođa jest onaj koji vlada, nadgleda ili upravlja drugim ljudima u crkvi. Riječ doslovno znači „vođenje“ i sa sobom nosi ideju osobe koja usmjerava brod. Onaj koji ima dar vodstva vlada s mudrošću i milošću te pokazuje dar Svetoga Duha u svome životu dok vodi svojim primjerom.
Milosrđe
Blisko je vezano uz dar ohrabrivanja, s time da se dar milosrđa može vidjeti u onima koji imaju suosjećanja prema onima koji su u nevolji, tako da pokazuju suosjećanje i osjetljivost, zajedno sa željom i resursima da umanje njihovu patnju na ljubazan i vedar način.
Riječ mudrosti
Činjenica da se ovaj dar opisuje kao „riječ“ mudrosti označava da je to jedan od darova govora. Ovaj dar opisuje nekoga tko razumije i govori biblijsku istinu na način na koji ju može vješto primijeniti na životne situacije sa svom razboritosti.
Riječ znanja
Ovo je još jedan od darova govora koji podrazumijeva razumijevanje istine s uvidom koji dolazi jedino po Božjoj objavi. Oni koji imaju dar znanja razumiju Božje dubine i tajne njegove Riječi.
Vjera
Svi vjernici imaju vjeru u nekoj mjeri, jer je ona jedan od darova Duha koji primaju svi koji dođu Kristu po vjeri (Galaćanima 5,22-23). Duhovni dar vjere osoba koristi sa snažnim i nepokolebljivim pouzdanjem u Boga, njegovu Riječ, obećanja i silu molitve koja proizvodi čudesa.
Ozdravljanje
Premda Bog i danas liječi, sposobnost ljudi da vrše čudesna iscjeljenja pripadala je apostolima crkve prvoga stoljeća, koji su tako potvrđivali da je njihova poruka zbilja od Boga. Današnji kršćani nemaju silu da liječe bolesne ili podižu mrtve. Kada bi imali, onda bi bolnice i mrtvačnice bile pune takvih „nadarenih“ ljudi, koji bi posvuda praznili bolničke krevete i lijesove.
Čudesna djela
Također poznat i kao čudotvorstvo, ovo je bio još jedan dar/znamenje koji je podrazumijevao vršenje nadnaravnih djela koji su se mogli pripisati jedino Božjoj sili (Djela 2,22). Taj dar su, između ostalih, imali Pavao (Djela 19,11-12), Petar (Djela 3,6), Stjepan (Djela 6,8), te Filip (Djela 8,6-7).
Razlikovanje (razaznavanje) duhova
Neki pojedinci posjeduju jedinstvenu sposobnost da odrede pravu Božju poruku od one koja dolazi od zavodnika, Sotone, čije metode uključuju davanje obmanjujuće i lažne nauke. Isus je rekao da će mnogi doći u njegovo ime i da će mnoge zavesti (Matej 24,4-5), ali dar razlikovanja duhova dan je Crkvi da bi se ona zaštitila od takvih.
Govor u jezicima
Dar jezikâ jedan je od privremenih „darova znamenja“ koji je bio dan ranoj Crkvi da bi omogućili da se evanđelje propovijeda po cijelome svijetu svim narodima i na svim poznatim jezicima. Taj dar je uključivao sposobnost govora u jezicima koji govorniku prethodno nisu bili poznati. Taj dar je potvrđivao poruku evanđelja i one koji su propovijedali da dolaze od Boga. Izraz „različiti darovi“ ili „različite vrste jezika“ učinkovito eliminira ideju o „osobnom molitvenom jeziku“ kao duhovnu daru. Isti dar govora u jezicima postoji i danas, a prakticiraju ga uglavnom karizmatici, odnosno pentekostalci.
Tumačenje jezikâ
Osoba s darom tumačenja jezika mogla je razumjeti što govori onaj koji govori u jezicima, iako nije poznavala jezik kojim se govori. Tumač jezika bi tada saopćio poruku koju je dao onaj koji govori u jeziku svima drugima, kako bi ju svi mogli razumjeti.
Pružanje pomoći
Usko vezan uz dar milosrđa jest dar pružanja pomoći. Oni koji imaju dar pružanja pomoći su oni koji mogu pomagati drugima u crkvi, sa suosjećanjem i milošću. Taj dar ima širok niz mogućnosti za primjenu. Najvažnije od svega, to je jedinstvena sposobnost da se prepoznaju oni koji se bore sa sumnjom, strahovima, ili imaju druge duhovne borbe; prilaska onima koji imaju duhovnu potrebu s ljubaznom riječju i ponašanjem koje odražava razumijevanje i suosjećanje; te govorenja duhovne istine koja je istovremeno uvjerljiva i puna ljubavi.
Darovi Duha Svetoga – 10 istina koje trebamo znati o njima
Darovi su namijenjeni kršćanima. Primamo iz zato da njima proslavimo Boga, doprinesemo izgradnji Kristova tijela, spašavamo izgubljene i služimo ljudima u potrebama, i to već nakon prvoga primljenog dara – vlastitog spasenja. Darovi se posebno očituju u životu onih koji su kršteni Duhom Svetim. Krštenje u Duhu Svetom uvodi vjernika u sasvim novu dimenziju prisnog zajedništva s Bogom i opunomoćenja biti svjedokom Isusa Krista.
Darovi su dani zbog dobrobiti Kristova Tijela i promicanja Njegova djela u svijetu. Svaki dar ima svoju vrijednost. Stoga, ne možemo i ne smijemo jedne uzdizati, a druge obezvrjeđivati. Međutim, u nekih postoji sklonost da dar čudesa i ozdravljanja više cijene od drugih darova. Darovi nam nisu dani da postanemo veće zvijezde nego bolji sluge.
Darovi se nikada ne smiju odvajati od ljubavi. U 1. Korinćanima 14,1 čitamo: ”Težite za ljubavlju, čeznite za darovima Duha, a najvećma da prorokujete.” U stvari, cijelo trinaesto poglavlje 1. Korinćanima nas poziva da, jednom obdareni duhovnim darovima, idemo putem ljubavi.
Darovi ne se ne smiju poistovjećivati s duhovnošću. Neki vjernici mjere svoju duhovnost u odnosu na svoje darove. Darovi često imaju malo dodirnih točaka s duhovnošću. Njihova je zadaća vršiti, pospješivati i promicati djelo Božje. U Mateju 7 Isus govori da će mu u onaj dan doći i govoriti o čudesnim djelima koja su učinili za njega. Međutim, Gospodin će im reći: ”Nikad vas nisam poznavao.” Osobno poznajem neke ljude koji su imali istinske darove Duha Svetoga i uspješno ih koristili, a u međuvremenu završili kao otpadnici od svoje vjere i Isusova karaktera. Jednom darovani, darovi su neopozivi. Oni će se i dalje očitovati po dotičnim osobama, iako su one skrenule s Božjeg puta. Darove, stoga, ne smijemo poistovjećivati i naivno slijediti one koji ih imaju.
Darovi su često povezani s našim prirodnim sklonostima i sposobnostima. Ljudi koji se odlikuju blagošću često su obdareni i darom iskazivanja milosrđa. Isto tako, osobe koje su vrlo organizirane čestu su obdarene darom učenja. Osobe koje su po prirodi radosne te zrače optimizmom i srećom često su korištene na razini dara hrabrenja ili tješenja. Darovi nisu naravne sklonosti, ali su im one često temelj na kojem počivaju i dalje se razvijaju.
Darovi po svojoj naravi teže razvijanju i napredovanju. Zato nas se u 1. Korinćanima 14 poziva na usavršavanje naših darova. U Luki 19 Isus nas uči da će se onom koji ima, još više nadodati. Darovi se razvijaju i usavršavaju na razini stalnoga korištenja. To vrijedi za sve darove.
Darovi nisu privatna svojina i ne smiju se svojatati govoreći, ovo su moji darovi ili koristit ću ih kad ja to želim. Oni su nam od Boga dani da njima služimo Kristovu Tijelu.
Korištenje bilo kojeg dara treba biti potvrđeno ili odobreno od strane Kristova Tijela. Nijedan dar ne može istinski funkcionirati sve dok nije prihvaćen od strane drugih vjernika. Zato nam je potrebno međusobno ohrabrivanje, uvažavanje i prihvaćanje.
Individualno korištenje dara proizlazi iz mješovite kombinacije želje, molitve i potrebe. Koje su Božje želje usađene u mom srcu? Što mi dolazi dok se molim? Koja je potreba na čije me ispunjenje poziva Duh Sveti? Dakle, kad uzimamo u obzir želju, molitvu i potrebu, tada nam Bog upućuje poseban poziv ili povjerava jedinstvenu zadaću.
Posljednja stvar u vezi s darovima možda je iznenađujuća: samo se neki od njih očituju na crkvenim bogoslužjima. Promatrate li pažljive darove Duha Svetoga i kako su se oni očitovali u Djelima, primijetit ćete da se njihovo očitovanje u većini slučajeva događalo na javnim mjestima izvan crkve. Većina njih bila je u svagdašnjoj službi Kristu ili u funkcioniranju Crkve u svijetu, izvan četiri crkvena zida.
Neki misle da je Duh Sveti ograničen u svom djelovanju samo na crkvenom bogoslužju u kojem trenutno sudjeluju. Neki misle da kad su vjernici preko tjedna raspršeni svaki na svoju stranu u ovom svijetu, da Duh Sveti ne djeluje, nego čeka na njihov povratak u crkvenu zgradu. Duh Sveti hoće djelovati po crkvi izvan crkvene zgrade, i to svaki dan u tjednu. Duh Sveti hoće Božji narod dovesti do duhovne zrelosti i istinskoga kršćanstva. Nama, Crkvi potrebni su darovi Duha Svetoga.
LITERATURA:
- Gotquestions.org
- George O. Wood: ”Život po Svetom Duhu”, Izvori, Osijek
