Ono što ovih dana slušamo od strane saborskog zastupnika Ivana Pernara u vezi monetarne politike u potpunosti je točno. To je politika koju zagovara već niz godina, ali tek sada kada je ušao u Sabor RH dolazi do izražaja. Također, njegova hrabrost u isticanju kako iza dužničkog ropstva stoji masonerija za svaku je pohvalu.
No, zadržava jednu veliku pogrešku: protiv je Izraela, Božjeg naroda, po čijoj je liniji došao sam Spasitelj i Otkupitelj svih ljudi, pa tako i njega samog.
Za razumijevanje izraelsko-palestinskog sukoba potrebno je istražiti povijest koja je precizno opisana u Starom zavjetu. Odbacujući Stari zavjet, odbacujemo Zakon i proročanstva koje je Isus ispunio. Bez Zakona ne bismo znali da smo prekršili Zakon i da nam je potreban Spasitelj. Bez proročanstava ne bismo znali prepoznati Isusa kao Spasitelja, koji je detaljno opisan u preko 300 starozavjetnih proročanstava.
Stoga, trebamo biti oprezni s odbacivanjem Starog zavjeta. Ako vjerujemo u Isusa, onda vjerujemo i u Njegovu riječ kojom je više puta citirao i potvrđivao Stari zavjet. Sam Isus u Ivanu 4,22 kaže da spasenje dolazi od Židova. On sam je bio Židov po tijelu. Kako onda osoba koja vjeruje u Njega može mrziti Židove?
Ako ne razumijemo cjelokupnu povijest, koja nam je precizno i pouzdano dana u Bibliji, skloni smo određivanju jedne točke u povijesti i razvijanju vlastite teorije o izraelsko-palestinskom odnosu. Taj je odnos stvar tisućljetne povijesti. Palestinci (drevni Filistejci) su samo narod kojeg Izrael nije istrijebio onda kada im je Bog to zapovjedio, i zbog te neposlušnosti do danas trpe posljedice. Ako ćemo to prenijeti na duhovnu stvarnost, to je slika onoga što se događa kad čovjek u potpunosti ne uništi neprijatelja – grijeh u svom životu. Taj ga grijeh onda tlači, a posljedice su dugoročne, što vidimo na slučaju s Izraelom.
Treba reći i da je Božja osuda nad okolnim bezbožnim narodima u Starom zavjetu bila potpuno pravedna. Ti su narodi toliko zastranili da su čak žrtvovali vlastitu djecu lažnom bogu Baalu. Bog je bio strpljiv i pozivao ih stoljećima, no odlučili su slijediti vlastiti put. I na kraju bili osuđeni na propast. Ista stvar je s pojedincima. Obećanu zemlju nasljeđuju oni koji su poslušni.
Dakle, nije Izrael, nego je Palestina umjetna tvorevina kojom se samo želi oduzeti ono što Izraelu pripada oduvijek, ono što je Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev odredio.
U tom sukobu, tlačitelj nije Izrael, nego HAMAS i ostale militantne organizacije koji rade nerede i napadaju Izrael – taj mali komadić zemlje koji nije ni 20% onoga što mu pripada. Tko god zastupa interese Palestinaca zapravo zastupa interese terorističkih organizacija, jer se same Palestince u Izraelu bolje tretira i imaju veća prava nego što bi ikada imali u okolnim islamskim zemljama.
Važno je naglasiti da kršćani danas ne slijede Stari savez, koji se odnosio na Izrael. Slijedimo Isusa koji je ispunio taj savez. Ali Stari zavjet nam je dan kao opomena i pouka da ono što se događalo s Izraelom prenesemo u duhovnu stvarnost i primjenjujemo u svojim životima. Ta pouka je prvenstveno naša poslušnost Bogu. Kad god je Izrael bio poslušan Bogu, primali su blagoslove, ali kad se okretao tuđim bogovima, događalo im se zlo i vodili su ih zli i bezbožni vladari.
Premda je Izrael odbacio svog Mesiju, njihovo se obraćenje tek očekuje, i Bog će provesti svoj plan za Izrael bez obzira na ičije stavove. Jedno od Božjih proročanstava je povratak Izraela u svoju zemlju i njihov prosperitet. A upravo zbog anisemitizma u svijetu, to jest velike količine mržnje koja se izlijeva na Izrael, kršćani bi trebali stati uz taj narod, moliti za njih i njihovo obraćenje.
Kao kršćani, ne možemo parcijalno izvlačiti biblijske stihove, dijelove, cijele knjige, pa čak i jedan od zavjeta, i na njima temeljiti svoju veru. Ako vjerujemo u Isusa, onda priznajemo autoritet Božje Riječi u cjelini – kao zbirku spisa koju je od Postanka do Otkrivenja nadahnuo sam Bog. Ako ne vjerujemo da je Biblija u cijelosti nadahnuta, pisana i vođena Božjom rukom, kako onda možemo vjerovati u istinitost bilo čega u Bibliji?
Budući da ne možemo izostaviti priču iz Postanka o tome kako je grijeh ušao na svijet, onda ne možemo zanemariti ni središnju priču koja, bez ikakvog uljepšavanja, prati jedan narod po čijoj će rodoslovnoj liniji proizaći obećani Mesija, Spasitelj čovjeka od grijeha i smrti.
Očita je ljubav zastupnika Ivana Pernara prema svom narodu, ispravno rezoniranje funkcioniranja ovog sustava i revnost za promjenom, ali ostaje činjenica da dugoročno nikakva ideja ne može promijeniti smjer kojim ovo čovječanstvo ide, a to je destrukcija, ratovi, siromaštvo, glad, i naposljetku, globalna propast. I svaki sustav, željeli mi ili ne, bit će podređen tome. Jedna svjetska vlada (Novi svjetski poredak) nije nikakav novi ni nepoznati pojam. Čovjek se sve više udaljava od Boga.
Možda bismo u svemu trebali uvidjeti znakove po kojima ćemo prepoznati skorašnji Isusov dolazak. I priznati Božju Riječ kao jedinu komunikaciju koju je Bog dao čovječanstvu da bi obnovio taj narušeni odnos.
Na kraju krajeva, čovjek koji je vođen bez Boga ne može ispravno voditi ni samoga sebe, a kamoli neki narod. Isus Krist nije samo dobar uzor i duhovni vođa, već Izbavitelj od smrti. Kad bi se onaj koji želi biti vođa samo ponizio, pokajao i prihvatio Krista za svog Spasitelja, tada bismo mogli reći da imamo mogućeg idealnog budućeg vođu.
U suprotnom, možda ipak ovaj narod samo dobiva ono što zaslužuje. Vođe koji sprovode svoje ili tuđe ideje, zastupaju svoje ili tuđe interese – samo ne Božje. No, uvijek treba krenuti od toga kakav pojedinac, takav narod, pa takva i vlast. Ono što je potrebno da bismo imali ispravnog vođu, prvenstveno je revolucija u našem vlastitom srcu.
Naš neprijatelj nije MMF, EU, NATO, Amerika, Izrael, HDZ, SDP, Most, masonerija, NWO, cionisti, islamisti, komunisti, četnici, ustaše, kao ni naš prvi susjed. Naš neprijatelj nije nacionalnost, društveni sustav, ni političke stranke. Naš neprijatelj nije čovjek, ni ideja.
Ne, naši neprijatelji su zle duhovne sile po nebesima protiv kojih se borimo i zarobljavamo svaku misao na poslušnost Kristu.
Autorica: Vesna Lokar
