Ovo je priča o siromašnom mladiću koji je bio zaljubljen u bogatašicu.
Jednoga dana je siromašni mladić zaprosio bogatu djevojku, a ona mu je odgovorila: “Tvoja mjesečna plaća je jednaka mom dnevnom trošku, pa kako onda očekuješ da pristanem udati se za tebe?”
Iako su ga povrijedile njezine teške riječi, mladić je nije mogao lako zaboraviti. Još ju je volio. Deset godina kasnije, slučajno su se sreli u trgovačkom centru.
”Hej, ti!”, povikala je. “Kako si? Ja sam sada udana i znaš kolika je plaća mog muža? 15 000 dolara mjesečno, možeš li to ti uopće i zamisliti? A uz sve to, moj muž je vrlo pametan.”
Čovjek je bio tužan i jedva je zadržao suze slušajući opet teške riječi žene koju je nekada volio. Ubrzo im je prišao njezin muž. “Zdravo šefe, ovdje ste! A vidim upoznali ste moju ženu.”
Zatim se okrenuo ženi: “Draga, ovo je moj šef koji vodi poslove vrijedne 100 milijuna dolara. A zamisli, uspio se obogatiti iz inata jednoj ženi. Čuo sam da ju je mnogo volio, a ona ga povrijedila. Zamisli kako dobar život bi ta žena vodila da ga nije ostavila.”
Žena je zanijemila, bila je šokirana.
Iz ove priče smo naučili da nikoga ne trebamo gledati s visine. Jer tko smo mi da mislimo kako smo bolji od ostalih. Novac nije mjerilo sreće, a nije ni kriterij po kojem bismo trebali vrednovati nekoga.
