Osjećaj straha djeluje neizbježno.
Često imam priliku slušati Božju Riječ – u crkvi, Bibliji, dnevnim pobožnostima, na radiju i televiziji, a čak i društvene mreže imaju slike i linkove koji uključuju biblijske stihove. Prilika da se čuje Božji glas i vodstvo je svugdje.
Pa zašto onda ne osjećam samopouzdanje da pratim Božje vodstvo? Problem je u poslušnosti, ne u slušanju. Riječ dolazi i moje ushićenje raste, ali je ne izvršavam uvijek. Zašto? Iz straha.
U Hebrejima 3 piše “Danas ako glas mu čujete, ne budite srca tvrda kao u Pobuni”. Strah i briga mogu otvrdnuti moje srce, što će me spriječiti da obratim pažnju na Božji glas. Također, kada se ovo dogodi, moje srce se udaljava s pravog puta. Moje lutajuće srce (ili radije moje uplašeno i zabrinuto srce) me sprječava da činim dobre stvari koje čujem želim raditi, piše autorica Jennifer Heeren na portalu Crosswalk.
Strah i briga izgleda da su uvijek dio mene. Strah me je što će drugi ljudi reći, učiniti ili pomisliti zbog onoga što ja radim ili govorim. Strah me je budućnosti i zato ne želim previše riskirati. Strah. Strah. Strah.
Ali … mogu zaustaviti ovo konstantno zujanje u mojoj glavi!
1. Imam Velikog Svećenika. Zove se Isus.
On suosjeća s mojim slabostima. Poznata mu je moja sklonosti borbi sa strahom i brigama. Znao je ove sklonosti prije nego što sam se rodila. Međutim, On također želi da se protiv njih borim. Ali ne želi da se borim svojom snagom. Želi da mu svakog dana priđem tražeći milost i pouzdanje koje mi je potrebno. Neće me ukoriti ili požurivati. Odgovorit će mi s milošću i milosrđem koje prekriva moje strahove (vidite Hebrejima 4).
Što se više ispunjavam milošću i milosrđem mog Velikog Svećenika, bit će manje mjesta za strahove i uznemirenost.
2. Također imam Zastupnika.
Ne samo u raju, veći u meni. Sveti Duh je bliži nego što mislimo. On je u meni. On je uvijek tu da me vodi ka Božjoj istini i uvijek će mi pomoći da učinim ono što je potrebno kako bih postigla određene stvari. Mudrost i istina unutar mene guraju brige na stranu (vidite Ivan 16).
Što sam više vođena mudrošću i istinom unutar mene, manje će mjesta biti za uznemirenost i strah.
3. Poslušnost Bogu je oblik ljubavi.
Pomaganje drugima je oblik ljubavi. Život koji je pun brižnih djela pokazuje da sam ja zaista Božje dijete. Bog je svoju ljubav pokazao djelom – tako što je poslao svog jedinog Sina u svijet da umre kao žrtva za grijehe čovječanstva. Takva ljubav izgoni strah. Ključ je da se sjetimo Božje preobilne ljubavi, a onda mu budemo poslušni pokazujući tu ljubav ljudima. Ljubav pobjeđuje brigu (1. Ivanova).
