Tek što je sunce počelo širiti svoje zrake preko oceana, Andrija je uskočio u svoje sandale i zgrabio ručnik za plažu.
“Doviđenja, mama”, promrmljao je i brzo umakao kroz vrata.
Andrija je volio što živi pored oceana. Da se njega pita, ostao bi tu cijelog života. Svako jutro prije doručka po žalu je tražio morske zvijezde. Andrija nije skupljao ova morska stvorenja da iz toga izvuče neku svoju zaradu, kao što su to pojedini ljudi činili. Da je želio, mogao ih je prodati u nekoj od mnogobrojnih prodavaonica koje su trgovale školjkama. Međutim, Andrija je svakog jutra tražio morske zvijezde da bi ih spasio. Ponekad ih je plima izbacivala na obalu i ostavljala nasukane. Ako bi predugo ostale na vrelom suncu, uginule bi. Tako je Andrija postao njihov spasitelj.
Tog jutra sreo je nekog starijeg čovjeka koji je krenuo ranom zorom tražiti školjke.
“Zdravo, ti tamo”, oglasio se čovjek, “kako ide s hvatanjem školjki od jutros?”
“Ima lijepih školjki malo dalje niz obalu”, odgovorio je Andrija.
“Jesi li ti sakupljač?”
Andrija se sagnuo i podigao jednu malu morsku zvijezdu koja se nalazila pored bačene konzerve od nekog osvježavajućeg pića. “Ne, ja dolazim ovamo svako jutro prije doručka kako bi tražio morske zvijezde. Tražim one koje je voda izbacila na obalu i vraćam ih natrag u vodu.”
“Činiš li to svaki dan?”
“Trudim se da to činim.”
Čovjek je odmahnuo glavom. “Dječače, to je veliki posao. Čemu to pomaže, kada ih vjerojatno ima na tisuće izbačenih na obalu duž ove dugačke plaže? Kakva korist od toga? To neće spasiti sve te zvijezde?”
Andrija je pogledao malu morsku zvijezdu koju je držao u ruci i bacajući je natrag u ocean rekao: “Ali ovu hoće!”
Kao i Andrija, i ti možeš učiniti za ljude oko sebe neku naoko malenu stvar, koja može promijeniti nečiji život. Da izraziš Ljubav (1 Iv 4, 7-8) i reći nekoliko riječi o tvome Gospodinu – Isusu Kristu (Iv 3,16).
