Ova duhovna istina je tako snažna i poučna da nam može promijeniti pogled na naše nevolje i boli.
Isus je točno znao što govori kad nas je pozvao da uzmemo svoj križ i slijedimo Ga. On se sjeća svoga križa. On se sjeća da je za njega netko drugi morao nositi križ.
Zašto bi dakle on tražio od nas da nosimo križ koji će nas ubrzo srušiti na tlo? On zna da ga u našoj vlastitoj snazi nećemo moći nositi čitavim putem. On zna sve o agoniji, o bespomoćnosti i o teretu koji križ stvara.
Ovdje je skrivena jedna istina koju moramo otkriti. Ta istina je tako snažna i poučna da nam može promijeniti pogled na naše nevolje i boli. Iako gotovo zvuči bogohulno ukazivati da Isus nije mogao nositi svoj vlastiti križ, to je ipak istina.
Ono što to danas znači za nas je da je Isus, kako bi suosjećao s našim slabostima, morao sam iskusiti što znači biti slab, obeshrabren i ne biti u stanju ići dalje bez pomoći. On je u svakom smislu bio kušan kao i mi.
VIDI OVO: Je li istina da nam Bog neće dati više nego što možemo podnijeti?
Kušnja nije pad ili odlaganje križa zbog slabosti. Prava kušnja je pokušavati uzeti taj križ i nositi ga dalje u vlastitoj snazi.
Bog je mogao nadnaravno podići taj križ da magično prolebdi čitavim putem do Golgote. Isto tako, mogao je križu oduzeti težinu da bude kao pero. Ali nije. Scena raspeća nije bila niz posrtaja!
Iako je Krist umro od ruku grešnika, čitav je plan bio stvoren u srcu Božjem od samog postanja svijeta. Bog je tamo postavio Šimuna koji je bio spreman odigrati svoju ulogu u planu spasenja.
Kad Sin Božji više nije mogao nositi križ i tako ispuniti proročanstvo, Bog nije bio uhvaćen nespreman. On je znao da će Isus uzeti svoj križ i nositi ga prema Golgoti, ali ga i spustiti.
Autor: David Wilkerson
