Kršćani, ovo je naša noć

Kršćani, ovo je naša noć u kojoj ne slavimo smrt, nego Život. Naš Gospodin je pobijedio smrt, đavla, pakao, a upravo to je razlog za veliko slavlje.

Noć vještica nije previše strašna za prave svece. Ovo nije noć da Božji “sveci” pobjegnu i sakriju se, već da ustanu i slave u sili našeg suverenog Krista. Ovo nije đavolji dan, već naš. Bez ustupaka, bez kompromisa, bez povlačenja. Ovo nije poziv na strah, već pozivnica za slavljenje.

Originalno nazvana “Večer svetaca” je vjerojatno bila godišnja komemoracija naizgled super-svetih, rimskih “svetaca” (latinski hallows znači “sveci”). Ali po Božjoj providnosti, redovnik po imenu Martin nas je spasio kada je 31. listopada 1517. prikucao poslasticu na vrata crkve u Wittenbergu.

Na kraju je Luther radio s gomilom drugih ljudi da oslobodi Božji narod od gomile srednjovjekovnih zabluda – uključujući i pretpostavku da su neki, a ne svi, Kristovi ljudi “sveci” (Rimljanima 1,7; 1. Korinćanima 1,2; i 2. Korinćanima 1,1).

Tvrdnja da “Večer svetaca” u stvari pripada vjernicima ne znači da proslavljamo smrt ili tamu. Daleko od toga. Mi slavimo pobjedu našeg Spasitelja nad smrću i svime što je demonsko. Obilježavamo Kristov trijumf, nad smrću, nad grijehom i Sotonom. Krist “smrću obeskrijepi onoga koji imaše moć smrti, to jest đavla” (Hebrejima 2,14).

Kao kršćani s otvorenim Biblijama, imamo teologiju i dovoljno visoku i dovoljno jaku za svaki dio Noći vještica, i za svaki drugi dan u godini. Ovo nije noć za žalost i strah, već za radost sa sigurnim osmijesima i slasticama u ruci. I s otvorenim ušima, jer je žetva zrela za uvježbavanje dragocjenih istina – ili učenje tih istina po prvi put – o neustrašivoj vlasti Krista i što to znači za nas koji smo Njegov narod.

Zato, prijatelji kršćani, pridružite mi se da povedemo naše kuće i crkve iz straha u radost. Žetva je velika, a Noć vještica je savršena mogućnost – da učimo našu djecu, i podsjećamo sebe – tko smo mi u Kristu.

1. Mi smo pobjednički narod

Počet ćemo s Isusom i Njegovom pobjedom. Sve stvari su stvorene u Njemu, kroz Njega i za Njega – “bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo vrhovništva, bilo Vlasti” (Kološanima 1,16). I na križu, Bog “skinu vrhovništva i Vlasti, javno to pokaza: u pobjedničkoj ih povorci s njime vodi.” (Kološanima 2,15)

Isus vlada nad Sotonom i svakim demonom, i u stvaranju i na križu. On zapovijeda nečistim duhovima i oni ga slušaju (Marko 1,27). On je Gospodin čak i nad mentalnim djelovanjima sotonskih zlih podanika (Otkrivenje 17,17).

Prvo se divimo našem Prvaku, a onda mu se pridružujemo u Njegovoj velikoj pobjedi. Ne samo da je zgazio glavu Sotoni na Golgoti, već nas on čini pobjednicima, tako da ga i mi gazimo s njim. Stavljamo svoja stopala na lubanju. “Bog mira satrt će ubrzo Sotonu pod vašim nogama.” (Rimljanima 16,20)

Biti kršćanin ne znači da ne patimo, ne doživljavamo progonstva, ili čak da budemo na meti sotonskih napada u ovom životu, ali to znači da ćemo pobijediti (Otkrivenje 3,21), ne u našoj snazi, već u sili Božjega Duha. Odlučujuća bitka je već zadobivena. Posljednji meč je samo pitanje vremena.

Mi smo pobjednici u najvažnijem svjetskom ratu i na strani smo apostola Pavla,

“Pobjeda iskapi smrt. Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, žalac tvoj? Žalac je smrti grijeh, snaga je grijeha Zakon. A hvala Bogu koji nam daje pobjedu po Gospodinu našem Isusu Kristu! “(1. Korinćanima 15, 54-57)

2. Mi smo hrabri ljudi

Zato što znamo da nam je pobjeda osigurana u Kristu, možemo imati hrabrost. Ne samo da je naš Suvereni Bog zadao Sotoni smrtni udarac, već nas ne ostavlja da se borimo sami. Obećava da će biti s nama (Matej 18,20), i govori svom narodu s kojim je u savezu, “ali hrabri budite – ja sam pobijedio svijet!” (Ivan 16,33)

Zato što je Isus pobijedio, i zato što je s nama, mi ne bježimo od đavla, već se držimo Kristovog obećanja. “Oduprite se đavlu i pobjeći će od vas” (Jakovljeva 4,7). Znamo da je “moćniji Onaj koji je u vama nego onaj koji je u svijetu”, i zato se hrabro borimo protiv našeg neprijatelja posebno u noći kada bi on želio plačemo i skrivamo se.

Đavo može bjesniti, njegovi podanici mogu smišljati zavjere, ali “smije se onaj što na nebu stoluje” (Psalam 2,1; 2,4), i poziva nas da se pouzdano smijemo s njim.

3. Mi smo ljudi s misijom

U Kristu, mi nismo odvojene kukavice, koji se stalno brane. Isus nam daje misiju: ​​”učinite mojim učenicima sve narode” (Matej 28,19). Mi nismo dio ovog svijeta, ali smo poslani u svijet s podrškom Kraljevog bezgraničnog autoriteta (Matej 28,18), na velikom povijesnom napadu, pobjeđujući tamu. Baš kao što se Isus molio svom Ocu za svoje svete:

“Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga. Oni nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina. Kao što ti mene posla u svijet tako i ja poslah njih u svijet.” (Ivan 17,15-18)

Naš veliki Prvosvećenik se ne moli da budemo uzeti sa svijeta, već da u svijetu radimo – da spašavamo grješnike od “u onima kojima bog ovoga svijeta oslijepi pameti nevjerničke da ne zasvijetli svjetlost evanđelja slave Krista” (2. Korinćanima 4,4). Naša misija je osloboditi naše zarobljene susjede i kolege, obitelj i prijatelje koji žive “po Knezu vlasti zraka, po tomu duhu koji sada djeluje u sinovima neposlušnima.” (Efežanima 2,2)

Molimo se s Pavlom “da mi se otvore usta i dade riječ hrabro obznaniti otajstvo evanđelja … da se ohrabrim o njemu kako treba govoriti.” (Efežanima 6,19-20)

4. Mi smo ljudi s posebnom namjerom

Ali to što imamo misiju ne znači da smo naivni. Upravo suprotno. Veliki Nalog nas poziva na namjeru i budnost radi ostvarivanja cilja. “Otrijeznite se! Bdijte! Protivnik vaš, đavao, kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre.” (1. Petrova 5,8). Bog nam je dao korisnički rat, “da nas ne nadmudri Sotona. Ta znamo njegove namjere!” (2. Korinćanima 2,11)

I u svoj našoj brizi i savjesti, oslanjajmo se stijenu Kristovog čvrstog obećanja: “na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati.” (Matej 16,18). Kupit ćemo slatkiše, upaliti svjetla na trenu, napraviti jabukovaču, i unijeti toplinu sretnog lica u noć koja bi inače bila hladna, jer znamo da je On obećao: “I propovijedat će se ovo evanđelje Kraljevstva po svem svijetu za svjedočanstvo svim narodima. Tada će doći svršetak.” (Matej 24,14)

5. Mi smo velikodušni ljudi

Na kraju, samim tim što smo Isusovi, mi postajemo sve više velikodušni. On puni naša srca i otvara naše ruke. Čak i ove noći sjetimo se “riječi Gospodina Isusa jer on reče: ‘Blaženije je davati nego primati.’ Odlučili smo se na žrtvu da dajemo” ne sa žalošću ili na silu jer Bog ljubi vesela darivatelja.” (2. Korinćanima 9,7) .

Obratite pozornost na ovo: nevjernici nisu naši neprijatelji. Đavao i njegovi demoni su naši protivnici. “Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima.” (Efežanima 6,12)

Gledat ćemo na najopakije kostime i najgore buntovnike s umom i srcem Kristovim. “Vidjevši mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira.” (Matej 9,36). I otjerat će tamu, paleći svjetla na trijemu i dajući naše najbolje poslastice, a ne najoskudnijem.

Isus je došao da uništi Sotonu, sva njegova djela i njegove običaje (1. Ivanova 3,8). On je oslobodio one “koji – od straha pred smrću – kroza sav život bijahu podložni ropstvu.” (Hebrejima 2,15). Budite jaki u Njemu i u sili njegove snage (Efežanima 6,10), i na ovu “Večer Svetaca”, stojte čvrsto protiv đavolskog nauma (Efežanima 6,11).

Nakon svega, ovo je naša noć.

Izvor: DesiringGod.org; Prijevod: Ivana R.; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi samo za naš portal.

PROČITAJTE JOŠ:

NAJNOVIJE

NE PROPUSTITE!