Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen!

Ponizan znači skroman. Poniznost se očituje kroz istinsku ljubav usmjerenu prvo prema Gospodinu, a onda i prema bližnjemu.

Čovjek je stvoren kao emocionalno i društveno-socijalno biće. Okruženje čovjeka je zamišljeno kao „odskočna daska“ i to pri formiranju osobnosti i karaktera pojedinca. Stvaranja svijeta se očituje kroz sedmodnevnu Božju aktivnost koja predstavlja temelje zdrave okoline koja je potrebna za čovjekovo ostvarenje u punom smislu.

Današnje društvo je zahvatila “društvena kuga“  kao bolest i zaraza koja se širi nevjerojatnom brzinom. Uvukla se u svaku poru i sve slojeve društva. Takav trend je nametnut i manipulativno utječe na čovjeka. Čovjeka se stavlja u središte i centar zbivanja. Međutim, trebamo znati da naše središte i smisao postojanja ne možemo biti mi – pojedinci, već On kao početak i svršetak.

U današnjoj okolini, odavno je počeo trend uzvisivanja sebe, a  istodobno ponižavanje drugoga. U velikoj mjeri to ponižavanja je svjesno i promišljeno radi stjecanja vlastite koristi i utjecaja u društvu. To stanje čovjekova duha možemo jednom riječju nazvati oholost. Svi znamo da je oholost jedan od sedam glavnih grijeha i prvi u tom nizu. Toliko smo tašti, uobraženi, umišljeni, bahati da smo stekli lažnu veličinu unutar zajednice u kojoj obitavamo. Na taj način su stvoreni kriteriji koji se ne temelje na djelima, već isticanju vlastita imena u zajednici.

Rangirani smo prema rivalstvu u kojem je bitno tko će zauzeti prvo mjesto, a ne prema djelima za  opće dobro. Oholost je mrena koja zahvaća čovjekov pogled na dobro te time napuhuje vlastiti ego do razine uobraženosti koja onemogućava pristup Gospodinu. Zato Isus kaže: „Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen!“

Što je veća razina poniznosti, to je veća razina snošljivosti

Suprotnost oholosti definitivno je poniznost koja je prevladavala u životima mnogih svetih Božjih ljudi. Ponizan znači skroman. Poniznost se očituje kroz istinsku ljubav usmjerenu prvo prema Gospodinu, a onda i prema bližnjemu. Ukoliko ste ponizni prema bližnjemu, ponizni i u Božjim očima. Ne možete bit ponizni u Božjoj blizini, a oholi prema bližnjemu. Takvo djelovanje je isključivo. Ono ne postoji. Ponizan čovjek je svjestan svojih djela koja ne stavlja u prvi plan, već zna da su mu dana te pred njim stavljena velika odgovornost.

Gospodin je rekao da kome je mnogo dano, bit će mnogo i traženo. Poniznost je zapravo kompleksan proces u kojemu se dopušta Božje djelovanje kroz vlastito postojanje te istovremeno oslobađanje životnog nereda, iluzije i laži. Čovjek je malen u očima drugih ukoliko je ponizan, ali u Božjim očima je velik. Veličina čovjeka se očituje u hodu poniznosti.  Poniznost ne znači ponižavanje, već prihvaćanje Božje namijenjene uloge u odnosu prema sebi i drugima. Što je veća razina poniznosti, to je veća razina snošljivosti i zahvalnosti za sve darove koje primamo.

Bog je velikodušan po Ljubavi. Zato kroz poniznost spoznajemo  i osjećamo veličinu Božjih planova koji se trebaju ostvariti kroz Njegovo djelovanje u nama samima.

Zato se čovječe odvaži biti skroman. Nemoj kalkulirati sa društvenom časti. Ne pravi se važan! Znam da oko sebe pozivaš „ugledne ljude“. Takvo društvo imponira mnoge. Shvati već jednom da je u takvom društvu pad jako gorak. Bljutavo je. Pozovi umorne, siromašne, slijepe. Daruj se bez ikakve namjere da ti bude vraćeno. Nemoj stalno tražiti nešto za uzvrat.

Bog sve naplaćuje! Vjeruj mi, to je sasvim dovoljno. A znaš zašto? Ti si čovjek bez okova i lanaca. Slobodan si. Letiš i blještiš obasjan tolikom Milosti i Ljubavi koje nemaju granice ni veličine koje su mjerljiva nama, običnim smrtnicima.

Autorica: Anita Miškić

NAJNOVIJE

NE PROPUSTITE!