Svi imamo snove jedne ili druge vrste. U Americi težnja da ispunimo snove je skoro kulturna svetinja, čak i moralna obveza. Ali nas Biblija uči da budemo oprezni kada su naši snovi u pitanju.
Snovi mogu biti zanimanja koje želimo raditi, poslovni direktor, misionar, ili predsjednik Sjedinjenih Država. Snovi mogu biti i stvari koje želimo postići, kao na primjer odličan uspjeh u školi, ulazak u nogometni tim sveučilišta, pisanje knjige, ili uklanjanje malarije u Africi. Naši snovi mogu biti stvari koje bi željeli posjedovati, primjerice kuća, milijun dolara, diploma obrazovanja, ili na stotine jutara zemlje prekrivene drvećem. Neki sanjaju o braku, o roditeljstvu, ili o neometanoj samoći. Drugi sanjaju da propovijedaju, gledaju čuda, da povećaju svoj utjecaj na javnost, ili uživaju u anonimnosti.
Svi ti snovi mogu biti predivni, ili mogu biti opaki. Odlučujući faktor onoga što želimo je motiv koji hrani naše snove.
Želja pravi najveću razliku
Duboke želje hrane naše snove. Načela hrane naše težnje. Ljubav hrani čežnje.
Nikad ne bismo trebali prihvaćati naše snove olako, jer snovi projektiraju naše dublje želje. I priroda tih želja je ono što čini razliku u moralnom i duhovnom kvaliteti naših snova. Biblija nam daje brojne primjere dobrih i loših želja koje hrane vidljiva dijela – našu težnju ka snovima.
Kain i Abel su obojica donijeli žrtve Gospodinu. Obojica su htjeli Božje prihvaćanje. Bog je prihvatio Abelovu žrtvu, ali ne i Kainovu. Ne znamo zašto. Sve što znamo je da je Bog rekao Kainu, “Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš.” (Postanak 4,7) Nešto je bilo vrlo pogrešno u Kainovim dubljim željama koje su oblikovale njegovu težnju za Božjim prihvaćanjem, što se pokazalo u njegovom ubojitom odgovoru na neprihvaćene žrtvu.
A zatim imamo Šimuna čarobnjaka i Petra. Šimun, osoba poznata po izvođenju znaka i čuda u Samariji se priključila kršćanskom pokretu kada je vidio jedinstvenu duhovnu silu koja je djelovala kroz Filipa i apostole. On je iskreno želio takve darove, ali ne u smislu 1. Korinćanima 12,31. Šimun je sanjao o svojoj slavi, zato je Petar rekao da je Šimun želja za duhovnom silom “pakost”. I Petar i Šimun su imali san da gledaju kako Duh Sveti služi silno ljudima, ali njihovi snovi su bili ispunjeni različitim željama.
Ovi primjeri su čisto crno-bijeli. Ali postoji drugi primjer koji je bliži nama, jer oslikava pomiješane motive koji često zamagljuju naše snove i želje.
Kada snovi o Kraljevstvu postanu sotonski
Ubrzo nakon što je Petar izrekao istinu o Kristu – “Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.” (Matej 16,16) – dao je Isusu zao savjet. Isus je upravo obavijestio učenike da će ići u Jeruzalem, biti ubijen, i onda će ustati od mrtvih. Petar je odgovorio, “Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!” (Matej 16,22) Isus je rekao da je ovaj savjet sotonski jer Petru nije bilo “na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!” (Matej 16,23)
To je linija: naš ljudski sklop uma. To je temelj problema. Petar je zaista volio i želio služiti Isusu. Toliko toga je ispravno shvaćao. A ipak, ono “što je ljudsko” je bilo upleteno u njegove snove o kraljevstvu Božjem. Bio je toliko slijep za svoje pretpostavke, a opet tako siguran u njih, da je tražio da ispravi Krista, Sina Boga živoga.
Trebali bi zastati kod ovog zapisa, jer smo svi kao Petar. Upletene u naše iskrene, rođene od Duha želje o Kraljevstvu se nalazi ono “što je ljudsko”, želje tijela, koje će ako na njih ne pazimo biti izmanipulirane od strane Sotone da nanesu štetu umjesto napredak Kraljevstvu. Ove želje oblikuju naše snove, naše težnje.
Što znači da moramo biti oprezni sa svojim snovima. Moramo ih analizirati pažljivo i težiti ka istoj vrsti podređenosti naših želja koju je Isus prikazao, tako da na kraju možemo težiti ka Božjim snovima.
Neka bude volja Tvoja
Isus jeste imao Božje snove, zato što su se sve Njegove želje slagale s Božjim. Ali u Getsemaniji, te želje su bile do kraja testirane. Isus je pretrpio neshvatljivu agoniju i užasno iščekivanje, agoniju koja bi ga ubila da mu nije bilo suđeno da umre na križu (Matej 26,38). Dok je gledao u čašu koju mu je Otac dao da ispije, čašu koja bi umirila Božji gnjev, čašu osude grijeha – ne Isusovih – već naših – svaki dio njegove ljudskosti je ustuknuo, zbog čega je imao ogromnu želju da ga prođe ta čaša.
Ali još dublja je bila njegova duhovna želja da njegov ljudski izbor bude podređen želji njegovog Oca. Jer Isus je vjerovao da će Očeva želja donijeti najveće dobro za najveću slavu trojedinog Boga i najveću moguću radost za sve svete – Božji najveći san. I zato, iako su mu se pojavile grašci znoja od krvi u mučnom iščekivanju svog predstojećeg pogubljenja, Isus je uzviknuo Ocu, “Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti.” (Matej 26,39)
I ovo bi trebala biti i naša molitva. Ali suprotno od Isusa, grijeh se i dalje provlači u nama – “što je ljudsko” želje se miješaju sa “što je Božje” željama – koje, ako nismo oprezni, mogu okrenuti našu težnju ka Kraljevstvu u sotonske želje. Zato se pomolio:
“Što god da je potrebno Gospodine, uskladi moje želje sa svojom svrhom. Neka se izvršava Tvoja volja kroz mene.”
Autor: Jon Bloom; Prijevod: Ivana R.; Izvor: DesiringGod.org
