Sa sigurnošću probuđenje možemo očekivati ako uočavamo neke znakove. Ovi znaci su obično vrlo jasni, tj. jasno pokazuju volju Božju. Sve okolnosti su usmjerene u pravcu probuđenja. Odnosno da se za njega stvore uvjeti. Okolnosti izgledaju kao stvorene da ga potpomognu.
Događa se, da Bog dopušta i bolne događaje, ili kojim drugim čudnovatim načinom stvori sebi put ka probuđenju, ili pak daje naročiti blagoslov radu svojim slugama ili tome slično.
Probuđenje se može očekivati ako pakost bezbožnih ljudi izaziva bol kod djece Božje. Problem je u tome što su vrlo često prema toj pakosti ravnodušni. Govore o njoj na hladan i bezosjećajan način, bez nade da bi se stvar ikada mogla poboljšati.
Umjesto da osjećaju samilosni ljubav Kristovu prema grješnicima, oni su u svakoj prilici spremni ih samo osude. Ali ako ta suština bezbožnika nagoni djecu Božju na koljena, tada ih ona ispunjava dubokim sažaljenjem i nagoni ih da se za njih zauzmu kod Boga i tada dolazi vrijeme milosti.
Istovremeno bezbožnici većinom imaju još tvrđi otpor. Ako to kršćane nagoni na molitvu i ako u toj molitvi ustraju, tada će doći do probuđenja. Ako nam se i čini da su pušteni svi đavli, ni to neće spriječiti dolazak probuđenja, samo ako to nagoni djecu Božju na molitvu. Doživljavao sam slučajeve, da je probuđenje izbilo baš u Bogu neprijateljskim redovima i da su baš kolovođe bile te koje su prve zavapile Bogu.
Probuđenje se može očekivati ako se vjernici osjećaju potrebu da se za isto mole i to sa svom ozbiljnošću. Takav molitveni duh je stalna razboritost i neprekidna borba za duhovno spasenje neobraćenih. Iz takvog dubokog iziskivanja, da se neobraćeni spasu, može proizaći probuđenje. Općenito je malo djece Božje, koja iz iskustva znaju ovu pobjedonosnu molitvu. Ipak, je svako probuđenje do sad je plod tihe, ustrajne molitve jedno takvog vjernika.
Probuđenje se može očekivati onda ako pozornost propovjednika usmjerava baš na tu temu i kada bi isti u svojim govorima i kroz pokazanu duševnu brigu, usmjerio zabrinutost tj. potrebu da se grešnici dovedu k Kristu. Međutim, mnogo puta, nažalost, ne osjećamo, odnosno propovjednik ne ostavlja dojam da je usmjeren u pravcu, izazvati druge da traže obraćenje grješnika. Tada ne treba da se čudimo ako nema ništa od propovijedanog probuđenja.
Probuđenje se može očekivati ako djeca Božja međusobno priznaju svoje grijehe. Ako ovakva priznanja dolaze iz slomljenog srca, tada će se nebeske brane otvoriti i blagoslovi će strujati u izobilju.
Probuđenje se može očekivati ako su kršćani skloni zato podnesu i prinesu potrebne žrtve tj. napustiti čak i svoja vlastita mišljenja, ako je to za napredak većine djece Božje.
Propovjednici (vođe) moraju biti voljni uložiti sve svoje snage, pa čak i život i zdravlje. Ne smiju se da strahuju od otvorenog propovijedanja istine. Vrlina je zauzeti se za neku istinitu stvar, pa makar nas to i skupo stajalo. Sluga Božji mora biti spreman i povući se iz službe (položaja, zvanja) ako je to za njega volja Božja. Mora odlučno koračati naprijed ne gledajući niti lijevo niti desno, a sve ostalo prepustiti Bogu. Članovi zajednice vjernih probuđenje moraju podupirati i molitvom, kao i svojim potpunim predanjem tom cilju.
Probuđenje možemo očekivati ako su propovjednici i članovi zajednice s tom idejom jedinstveni, odnosno treba da im bude jasno da Bog za potpomaganje ili započinjanje probuđenja upotrebljava odabrana oruđa (ljude) po svojoj volji – izboru.
Mnogi propovjednici i crkvene vođe žele probuđenje samo onda ako oni mogu zadržati vodeću ulogu u tome i dobiju glavni dio zasluga za to djelo. Oni prisvajaju pravo tako što sugeriraju (naređuju, savjetuju) Bogu što On i kako treba raditi, koga da blagoslovi i koga postaviti za vođu. Oni u stvari ne žele nikakvu obnovu ili promjenu. Ne trpe nove (drugačije) metode propovijedanja evanđelja, zavideći im na priljevu novih duša i uspjehu. Možda još tome dodaju da je Bog suveren i da može raditi kako on to želi; istovremeno bi htjeli da se Bog prilagodi njihovom mišljenju, ne misleći na to da bi način razmišljanja oni trebali promijeniti. Takvi ljudi neće nikada u svojim zajednicama vidjeti probuđenje, sve dotle dok ne prestanu s Bogom postupaju prema vlastitim proračunima i uvjetima pogodnim za probuđenje.
Autor: Charles G. Finney
