Marija (26) je medicinska sestra koja je prije dva mjeseca, nakon nekoliko godina rada po hrvatskim bolnicama otišla u Englesku, gdje je dobila vrhunski posao, medicinske sestre instrumentarke u operacijskoj sali. Oduvijek je nekako više voljela medicinu nego samu njegu pa ju taj posao iznimno veseli.
Od kada je otišla, svaki tjedan mi se preko Skype-a javljala s novim medicinskim zahvatima na kojima je sudjelovala. S najviše radosti prepričavala bi mi porode, carski rez, uspješne reanimacije sasvim malenih beba i obje bi se na sav glas smijale dogodovštinama s njenog novog odjela.
Sve do jednog dana kada me ponovno nazvala i rekla mi, s nesigurnim smiješkom: “Sudjelovala sam na abortusu!” Zanijemila sam, a ona vidjevši moju reakciju, više nije bila tako ushićena. Uslijedila su mnoga pitanja s moje strane: Pa zašto? Pa jesi li se prekrižila? Jesi li se pomolila za majku i bebu? Samo je šutjela! Vidjevši da ni ona nije svjesna što se dogodilo upitala sam ju pa dobro kako ti je bilo? “Iskreno bilo je tužno” rekla je i dodala ”ali najbolja stvar od svega, što sam ja oduvijek mislila da je to još uvijek fetus u 12. tjednu trudnoće, ali nije to je dijete, malo dijete!”
“Znaš onu sliku što svi sheraju po facebooku bebe od 12 tjedana u ruci?” upitala je. “Beba izgleda točno tako, to me malo šokiralo, iako nisam baš sve vidjela jer su bebu doslovce usisali i rastrgali”, nastavila je. Slika o kojoj ona priča je ovdje.
Dakle, obrazovanu medicinsku sestru, 26-godišnju djevojku šokiralo je jer dijete nije fetus (valjda svi na riječ fetus imaju u glavi sliku nekog punoglavca), pa je sada i jasnije zašto tako puno žena u svijetu nasjeda na ovu laž koja se prezentira kroz najobičniju igru riječi.
Nije to nikakav fetus to je malo Božje biće koje se usisava, trga i naposlijetku baca u medicinski otpad. A abortus je ubijanje, dok je sudjelovanje u abortusu, sudjelovanje u ubojstvu.
To sam rekla i Mariji, nadam se da me čula! No svijetu je prezentirana još jedna laž, koju mi je i Marija na početku razgovora pokušala podvaliti, rekavši: “Ne gledaju na to svi baš tako kao ti.” Baš zbog toga sam ju pitala, što je bilo s majkom. Je li to podnijela kao obični medicinski zahvat (kako su Mariju učili i podučavali). “Joj ne, to je bilo stresno”, rekla je Marija i dodala: “Majka već ima jedno dijete, a kada se probudila iz anestezije pitala je; jel’ otišla moja beba? Ja sam joj rekla da je, da smo je maknuli, a ona je briznula u strašan plač, jedva smo ju smirili”. “Tu si imala pravo”, dodala je,” mislim da ni jedna majka ne može samo tako prijeći preko toga, ipak je to bila njezina beba!” Zamolila sam Mariju da se pomoli i za djetešce i za majku jer, kako se čini, oni su svi, pa i Marija, samo žrtve zastrašujućeg i posve nehumanog te lažljivog napada na ljudski život, a koji se očituje kroz milijarde ubijenih beba i uništenih majki te još toliko smrću uprljanih abortera i njihovih asistenata.
Golemu širinu ovog napada na ljudski život možemo primijetiti samo ako pogledamo nevjerojatne brojke. Naime u svijetu je od 1980. godine pa sve do dana današnjeg, na ovaj mučan način (trganjem, komadanjem, usisavanjem) ubijena 1 milijarda, 335 milijuna, 241 tisuća djece! Samo ove godine ubijeno ih je 15 milijuna 423 tisuće i 400, a samo na današnji dan ubijeno ih je preko 43 tisuće, dok je za vrijeme pisanja ovog teksta ubijeno oko 1000 djece.
Ove monstruozne podatke ubijanja ljudskog roda možete u realnom vremenu pratiti OVDJE, (iako je broj puno veći ako uzmemo u obzir i ilegalne abortuse koji se ne uvode u statistiku), a možda vas upravo te brojke osvijeste da shvatite do kojih stravičnih razmjera seže genocid koji se ljudima prodaje pod neko “pravo”. Sve ove silne bebe, nisu imale nikakvo pravo već su na samom začeću od odraslog čovjeka osuđene na SMRT. To je istina koja se tako vješto skriva, piše Dnevno.hr.
