Osim Luke 2,41-52, Biblija nam ne govori ništa o Isusovoj mladosti. Iz ovog događaja saznajemo nešto o Isusovom djetinjstvu.
Prvo, Isus je bio sin roditelja koji su se predano pridržavali vjerskih običaja. Kao što je vjera propisivala, Josip i Marija su svake godine hodočastili u Jeruzalem na blagdan Pashe.
Također su sa sobom poveli svog 12-godišnjeg sina da zajedno proslave Njegovu prvu Pashu u svrhu pripreme za Njegovu bar micvu, kada židovski dječaci koji su navršili 13 godina proslavljaju svoj prijelaz u punoljetnost. Ovdje vidimo tipičnog dječaka u tipičnoj obitelji tog vremena.
U ovoj priči također vidimo da Isusovo zadržavanje u Hramu nije bilo ni nestašno, ni neposlušno, već prirodna posljedica Njegovog znanja da mora biti unutar Očeve službe. Činjenica da su učitelji u Hramu bili zapanjeni njegovom razumnošću i znanjem govori o Njegovim izvanrednim sposobnostima, dok Njegovo slušanje i postavljanje pitanja starijima pokazuje da je bio pun poštovanja, preuzimajući ulogu učenika kako dolikuje djetetu Njegove dobi.
Od ovog događaja do Njegovog krštenja u dobi od 30 godina, sve što znamo o Isusovoj mladosti jest da je napustio Jeruzalem i vratio se u Nazaret sa svojim roditeljima i „bijaše im poslušan“ (Luka 2,51).
U poslušnosti prema 5. zapovijedi ispunio je svoju dužnost prema svojim zemaljskim roditeljima, što je bio ključni dio savršene poslušnosti Mojsijevom zakonu kojeg je sproveo u našu korist. Izvan toga, sve što znamo je da „Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi“ (Luka 2,52).
Očito je Bog odredio da je to sve što trebamo znati. Postoje neki izvanbiblijski zapisi koji sadrže priče o Isusovoj mladosti (na primjer, Evanđelje po Tomi). No, ni na koji način ne možemo znati je li bilo koja od tih priča istinita i pouzdana. Bog je odlučio ne reći nam mnogo o Isusovom djetinjstvu – stoga mu jednostavno moramo vjerovati da nas je obavijestio o svemu što trebamo znati.
. No, ni na koji način ne možemo znati je li bilo koja od tih priča istinita i pouzdana.){kind=link}