Jedno od često postavljanih pitanja o smrti jest dolaze li kršćani nakon smrti pred božanski sud i ako je tako – zašto i na koji način.
To je vrlo dobro pitanje jer, u jednu ruku, mi vjerujemo da je naša prihvaćenost od Boga temeljena na milosti koju smo dobili u zamjenu za Kristovu žrtvu. Osim toga, vjerujemo i da je ta prihvaćenost postignuta kroz vjeru, a ne ‘zarađena’ hvalevrijednim djelima.
U drugu ruku, Novi zavjet nam često govori da će vjernicima, kao i svima drugima, suditi Bog te da ćemo svoj vječni život i svoje raznovrsne nagrade „zaslužiti po djelima“.
Na primjer, Rim 2, 6-8 kaže: „Bog će uzvratiti svakom po djelima: onima koji postojanošću u dobrim djelima ištu slavu, čast i neraspadljivost – život vječni; buntovnicima pak i nepokornima istini, a pokornima nepravdi – gnjev i srdžba!“
Ovaj nam odlomak govori da će nam vječni život biti dan „po djelima“. No, to ne znači da će biti ‘zarađen’ po djelima. U Rim 6, 23, Pavao kaže: „Jer plaća je grijeha smrt, a dar Božji jest život vječni u Isusu Kristu, Gospodinu našem.“ Vječni život se ne zarađuje. On je besplatan. „Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar!“ (Ef 2,8). Vjerom besplatno dobivamo vječni život na dar. Ne možemo ga steći kao što stječemo plaću kroz rad.
No, vječni život bit će nam uzvraćen po našim djelima. Ovo je jasno iz Rim 2, 6-8, ali i iz 1 Kor 6, 9-11; Gal 5,6,21; Ef 5,5; Iv 2, 14-26; Heb 12,14; Mt 7, 24-27; Lk 10, 25-28 i iz mnogih drugih dijelova koji naglašavaju nužnost poslušnosti u vjerskom životu i u nasljeđivanju vječnog života.
Stoga, moramo naučiti raspoznavati biblijsku razliku između ‘zarađivanja’ vječnog života na temelju djela (što Biblija ne poučava!) i darovanja vječnog života po djelima (što Biblija poučava!). Oni koji vjeruju u Krista će stati ispred Božjeg suda i bit će prihvaćeni u vječni život na temelju Isusove prolivene krvi. A svoje milostivo spasenje po vjeri zaslužit ćemo po djelima.
„Po djelima“ znači da će Bog uzeti plodove Duha Svetoga (Gal 5,22) i ‘dobra djela’ kojima svjetlost naše vjere svijetli pred ljudima (Mt 5,16) te će ih prihvatiti kao čvrst dokaz naše vjere. Njegova presuda oslobođenja neće biti takva zato što mi nemamo grijeha, već zato što je Krist naš grijeh preuzeo na sebe.
Naša djela na Božjem sudu služit će kao potvrdan dokaz da smo svoje povjerenje zaista stavili u Krista. Prema tome, naše oslobođenje i primanje u Božje kraljevstvo neće biti ‘zarađeno’ djelima, već će nam biti suđeno po našim djelima. Postojat će „sporazum“ ili pakt između našega spasenja i naših djela.
Sljedeće pitanje jest kako naš stupanj vjernosti utječe na naš stupanj nagrade u Kraljevstvu. Upravo o ovome govori Prispodoba o talentima. Više o tome sljedećeg puta.
Autor: John Piper; Prijeovod: Suzana Z.; Izvor: DesiringGod.org
