Ovo su najvažniji nalazi iz posljednjih dvadeset pet godina rada arheologa na Bliskom istoku, a koji su uvelike pridonijeli razumijevanju Biblije.
Profesor Gabriel Barkay je 1986. godine predstavio novo otkriće u Ketef Hinnomu, u području groblja jugoistočno od Jeruzalema, gdje je nađen najstariji biblijski natpis. Sa stotinama stručnjaka za Stari zavjet sjedio sam zadivljen na sastanku Međunarodne organizacije za proučavanje Starog zavjeta u jeruzalemskom Izraelskom muzeju. Dvije tanke srebrne trake, smotane da izgledaju kao mini svitci, pažljivo su odmotane. Sadržavale su ugravirane natpise koji predstavljaju skraćenu verziju Aronovog blagoslova (Bro 6,24-26).
Na osnovi arheološkog okružja i stila pisma, Barkay je ovaj natpis datirao na kraj sedmog ili početak šestog stoljeća prije Krista –400 godina ranije od rukopisa nađenih kod Mrtvog mora.
U prostoriji je vladala savršena tišina kad su mnogi kritički nastrojeni stručnjaci, koji su ovaj tekst iz Brojeva datirali u četvrto stoljeće, iznenada bili suočeni s novim dokazom. Nove fotografske tehnike i nova metoda rada s računalom definitivno su odredile da su ove amajlije postojale prije pada Jeruzalema 586. godine pr. Kr. To znači da su datirane najmanje 150 godina ranije nego što su kritički nastrojeni stručnjaci tvrdili da je nastala knjiga Brojevi. Tako je tekst iz Ketef Hinnoma najstariji dosad otkriven pisani biblijski ulomak. Ovo je bio dramatični uvod u moć arheologije da se suprotstavi suvremenim tumačenjima Biblije.
Od 1799. arheološka istraživanja na Bliskom istoku dala su mnoštvo podataka koji potvrđuju vjerodostojnost Biblije. U nastavku ovog članka spomenut ćemo najvažnije nalaze iz posljednjih dvadeset pet godina rada arheologa na Bliskom istoku, a koji su uvelike pridonijeli razumijevanju Biblije.
Biblijski narodi
Kanaan. Kanaan je posljednjih godina bio posebno osvijetljen iskopavanjima većih gradova kao što su Hazor, najveći kanaanski grad u Izraelu (vidi Još 11,10; Suci 4,2). Suvremena iskopavanja otkrila su ne samo utvrdu koja se prostirala na više od 80 ha, već pisani izvori pokazuju da je to bio najjugozapadniji grad u međunarodnom trgovačkom sustavu koji se prostirao od Irana do Mediterana i ukoji su bili uključeni gradovi kao što su Babilon, Mari i Qatna. Ovaj se grad spominje u astrološkim i zemljopisnim popisima u babilonskim i mari tekstovima. Na licu mjesta dosad je nađeno šesnaest dokumenata, od administrativnih pisama do sudskih zapisa.Najnovije otkriće iz 2010. je djelić zakonika nađen na površini. Ovi zapisi potvrđuju centralnu i značajnu ulogu koju je Hazor imao u geopolitičkoj klimi Kanaana brončanog doba.
Filisteja. Filistejski gradovi Ašdod, Aškelon, Ekron i Git (Gat) intenzivno su iskopavani. Otkrili su sofisticiranu kulturu arhitekture, umjetnosti i tehnologije. Godine 1996. u Ekronu je nađen natpis koji je sadržavao dinastički slijed petorice kraljeva, uključujući Akiša, Padijeva sina, koji je vladao Ekronom do uništenja grada od strane Nabukodonozora. Ukrašena grnčarija egejskog stila, pažljivo dotjerana arhitektura i tehnologija u ovim gradovima pokazali su da su Filistejci bili elita u drevnom Kanaanu.
Judeja. U doba sumnjičavosti prema najpoznatijim biblijskim kraljevima Davidu i Salomonu, nova otkrića zahtijevaju oprez među onima koji tvrde da je biblijski izvještaj o judejskom kraljevstvu mitske naravi. Nova otkrića od 2007. u Khirbet Qeiyafi od strane Hebrejskog sveučilišta i Southern Adventist Universityja otkrila su masivno utvrđen grad koji datira iz vremena Šaula i Davida. Okružen s 200.000 tona dvostruko utvrđenih bedema, s dokazima o planiranju grada, ovaj je garnizonski grad bio smješten u dolini Elah, gdje se odigrala poznata borba između Davida i Golijata (1 Sam 17). Ovaj grad je preteča kasnijih judejskih gradova sličnih dizajnerskih elemenata. Godine 2009. iskopana su druga vrata koja sada pomažu da identificiramo Khirbet Qeiyafa kao biblijski grad Šaarajim, spomenut u istom biblijskom izvještaju (redak 52). Ovo je imalo važne posljedice po ranu povijest Judeje i uspostavu ujedinjene monarhije.
Biblijske osobe
U posljednja dva stoljeća istraživanja potvrđeno je postojanje najmanje sedamdeset biblijskih ličnosti, uključujući kraljeve, sluge, pisare i dvorane. U posljednja dva desetljeća mnogo je više ljudi dodano tome popisu otkrićem pečata, otisaka pečata, ostraka i monumentalnih natpisa.
Baalis. U Tall al-Umieriju u Jordanu arheolozi su 1984. otkrili otisak pečata s imenom „Milkom’ur … sluga Baalyaša“, što nesumnjivo ukazuje na Baalisa, kralja drevnog Amona, spomenutog u Jeremiji 40,14. Ovaj nepoznati kralj se pred samo babilonsko razaranje urotio protiv judejskog kralja.
David. Iskopavanja 1993. godine u najsjevernijem biblijskom gradu Tel Danu otkrila su jedannatpis. U izvještaju o pohodu jednog aramejskog kralja po prvi put se spominje „dom Izraelov“ i „kuća Davidova“, što jasno ukazuje na južno kraljevstvo i na izraelovog poznatog kralja. David je ne samo postojao, već se više od jednog stoljeća kasnije spominje kao osnivač velike dinastije.
Herod. Arheolozi su iskopali luksuzne palače Heroda Velikog u Cezareji Maritimi, Herodijumu, Masadi, Jerihonu i drugim mjestima. Herod nije štedio na troškovima da ukrasi ove građevine s prekrasnim mozaicima, freskama i arhitektonskom elegancijom. U Masadi, Herodovoj pustinjskoj utvrdi, sjeverna trokatna palača imala je skoro 360 stupnjeva mogući pogled na Mrtvo more. Godine 1996. iskopavao sam s Ehudom Netzerom Masadu, gdje smo otkrili fragment uvezene amfore za vino. Nafragmentu je bio vidljiv natpis: regi herodi iudaico, u prijevodu „za Heroda, kralja Judeje“. To je bilo prvi put da se spominje titula Heroda Velikog osim u Novom zavjetu i spisima Josipa Flavija, nađen u arheološkom okružju.
Nebu-sarsekim. Jedan istraživač je 2007. u Britanskom muzeju dešifrirao pismo nekog financijskog izvještaja o donaciji babilonskog dužnosnika po imenu Nebu-sarsekim. Tekst datira iz desete godine vladavin u Babilon je tada odvedeno više od 10.000 zarobljenika, ali Nabukodonozor nalaže Nebu-sarsekimu da se postara za Jeremiju koji je ostao u Jeruzalemu. Ovo spominjanje iste osobe u jednom babilonskom financijskom izvještaju pokazuje važnost stalnog istraživanja u prevođenju tisuće otkrivenih tekstova u podrumu muzeja.
Autor: Michael G. Hasel; Izvor: Biblija-govori.hr
