Daniel 12,2 sažima dvije vrlo različite sudbine s kojima se susreće čovječanstvo: „Tada će se probuditi mnogi od onih koji spavaju u prahu zemljinu: jedni za vječni život, a drugi za sramotu, za vječnu gadost“ (VB).
Svi će ustati od mrtvih, ali neće svi dijeliti istu sudbinu. Novi zavjet otkriva daljnji detalj odvojenih uskrsnuća za pravedne i nepravedne.
Otkrivenje 20,4-6 spominje „prvo uskrsnuće“, a one koji u njega uključeni identificira kao „blažene i svete“. Druga smrt (ognjeno jezero, Otkrivenje 20,14) nad tim pojedincima nema nikakvu moć. Znači, prvo je uskrsnuće podizanje svih vjernika iz mrtvih. To odgovara Isusovom nauku o „uskrsnuću pravednih“ (Luka 14,14) i „uskrsnuću života“ (Ivan 5,29).
Prvo uskrsnuće se odvija u različitim fazama. Sam Isus Krist („prvina“, 1. Korinćanima 15,20) pripremio je put za uskrsnuće svih onih koji vjeruju u Njega. Uskrsnuće jeruzalemskih svetaca se već dogodilo (Matej 27,52-53), što treba uključiti u naše razmatranje prvog uskrsnuća. Još se čeka uskrsnuće „mrtvih u Kristu“ pri Kristovom povratku (1. Solunjanima 4,16) i uskrsnuće mučenika na kraju Nevolja (Otkrivenje 20,4).
Otkrivenje 20,12-13 identificira one koji su uključeni u drugo uskrsnuće kao zle kojima Bog sudi na Velikom sudačkom prijestolju prije nego što budu bačeni u ognjeno jezero. Znači, drugo je uskrsnuće podizanje svih nevjernika iz mrtvih; drugo je uskrsnuće vezano za drugu smrt. To odgovara Isusovom nauku o „uskrsnuću osude“ (Ivan 5,29).
Izgleda da je događaj koji dijeli prvo i drugo uskrsnuće tisućljetno kraljevstvo. Posljednji od pravednih će uskrsnuti da vladaju „s Kristom tisuću godina“ (Otkrivenje 20,4), ali „ostali mrtvi [to jest zli] ne oživješe dok se ne navrši tisuću godina“ (Otkrivenje 20,5).
Kakva velika radost će pohoditi prvo uskrsnuće! Kakva velika patnja će biti na drugom uskrsnuću! Kakvu samo odgovornost imamo u dijeljenju Evanđelja! „A druge sa strahom spasavajte grabeći ih iz ognja“ (Judina 23).
