Biblija spominje najmanje pet vrsta grijeha protiv Duha Svetog, koje mogu kršćani učiniti. Objasnit ću jedan za drugim. Neka Bog govori našim srcima i uvjerava nas, kada o njima zajedno razmatramo.
Dobro je poznata zapovijed u poslanici Efežanima 4,30: “Ne žalostite Svetog Duha Božjeg”. Kako smo Ga samo često ožalostili! Potpuno nenamjerno, često toga i nismo bili svjesni, koliko ga to boli, pa ipak smo Ga žalostili, bolno i učestalo. Kako smo samo poslije toga bili posramljeni! Kako smo se samo sami sebi gadili!
Radije bismo stavili ruku u vatru, nego što smo takav grijeh učinili! To sve zato, što Ga dosad nismo poznavali kao osobu i nismo Mu dali vlast nad svojim srcem, da vodi naše živote i oslobađa nas od mnogih grijeha, kojih bi htjeli da se oslobodimo.
Bože, pomozi nam da ispovjedimo naše strahovite neuspjehe, i pustimo Duha Svetog tamo gdje mu je mjesto, te ubuduće da hodamo u Duhu a ne da činimo želje tijela!
Svaka manifestacija tjelesnosti ožalošćuje Duha Svetog, i svako djelovanje tijela mu uzrokuje bol. Svaka popustljivost i strastvenost, razdražljivost i dvoličnost, djela koja su nepristojna, ili nepotrebna, grijesi zavisti, ljubomore i ponosa, mržnje, zlobe i protivljenja, gunđanja, gorčine, ljutnje, loše osobine karaktera, nemarnost, tjelesne želje i nečistoća, ogovaranja, kritike, škrtost, protivljenja i nepomirljivost, svaka loša misao i iskrivljena mašta – svi ovakvi grijesi žaloste Duha Svetog.
Svaki put kada nismo dopustili da nas vodi, nego smo ustrajali na svom vlastitom putu; svaki put, kada smo zastranili od volje Božje; svaki put, kada smo propustili ili zloupotrijebili priliku, koju nam je dao Bog; uvijek, kada smo se okrenuli od Njegovog djela ka vlastitim djelima; uvijek, kada smo išli u svijet da tražimo raskoš ili smo se radije družili sa sinovima sotonskim nego s Božjim ljudima … Kada smo “zaboravili” da nekome svjedočimo o Kristu, napišemo pismo ili damo nekome traktat, kada nas je On na to pozivao – sa svim tim stvarima smo ožalostili Duha Svetog.
Starozavjetni izraz za “ožalostiti” je “odmetnuti”, “protiviti se” (Izaija 63,10). Korijen protivljenja je pobuna. Koliko smo često samo gunđali i naricali nad svojom sudbinom, tako da smo poput Izraelaca toliko ožalostili Duha Svetog, da je bio prinuđen da nam na put postavi bol, kako bi slomio naša ponosna i nepokorna srca. Zar nismo sagriješili ovim grijehom? Zar nije istina, dragi moji, da nas je Duh Sveti toliko često opominjao da je na kraju s pravom ostao ožalošćen?
Nakon ponovljenih opomena, nakon mnogih blagoslova, nakon bogatstva svjetlosti i spoznaje, još i dalje ustrajati u zlu i ignoriranju Njega samog – to je stvarno ožalošćivanje Duha Svetog. Neposlušnost provocira. Jesmo li tome sami krivi? Jesmo li bili neposlušni? Jesu li krivi samo Izraelci? Neka nam Gospodin pomogne u spoznaji vlastitog grijeha i pokoravanju u prahu i pepelu, jer ako to ne učinimo naš sud će biti strašan.
“Duha ne gasite!” (1. Solunjanima 5,19). Kada se Duh Sveti ožalošćuje, On se i gasi. Kada smo na početku svog kršćanskog puta činili zlo, Duh je glasno govorio. Kada je došao po prvi put, opominjao nas je za najmanje odstupanje. Kasnije, međutim, pošto smo Ga stalno zanemarivali, kao kada spavalica ne mari za zvonjavu budilice, sve slabije smo osjećali Njegov utjecaj, čak do te mjere da smo sebi dopuštali stvari koje bi nas ranije jako uznemirile. Sada samo povremeno čujemo Njegov glas.
Opominjao nas je često, ali smo našom neposlušnošću postali previše tvrdi. Iznova, i uvijek iznova smo Ga ugnjetavali, i sada na kraju Ga uopće više i ne čujemo. Grijeh, koji je nekada u nama stvarao užasan osjećaj i punio naša srca suzama, sada podnosimo skoro bez uzrujavanja. Blagoslovljeni tješitelj je bio otjeran. Blagoslovljeni Duhu Božji, oprosti nam i osposobi nas da Tebi ponovno predamo tron našeg života!
Ananija i Safira su lagali Svetog Duha (Djela 5,3), i bili su kažnjeni trenutnom smrću. Svaka prijevara i pretvaranje, svaki lažni dojam, s kojim želimo nanijeti nekome zlo, svako laganje drugog čovjeka je laganje Duha Svetog.
Moguće ga je “iskušavati” (Djela 5,9). Ananija i Safira su upravo to učinili i odmah su umrli. Sva prijevarna i lažna djela su pred Duhom Božjim ogavnost.
Da, postoji mogućnost “protivljenja” Duhu Svetom, koje mogu sebi dopustiti i kršćani i nespašeni (Djela 7,51). To je strašno djelo! Da grešnik to radi – znamo, ali i kršćanin je također za to sposoban. Svaki put, kada idemo svojim vlastitim putem, kada se borimo protiv točno vidljivog puta dužnosti, kada se pravimo da ne čujemo Njegove pozive, kad odbijamo uzeti svoj križ, uvijek smo krivi groznim grijesima protivljenja protiv Duha Svetog.
Budimo iskreni pred Bogom. Ako želimo doseći duhovnost, moramo priznati svoje nedostatke i odvratiti se od svoje zlobe. Tu smo pronašli čak pet grijeha protiv Duha Svetog. Koji od njih smo učinili? Vjerojatno sve. Bog ih poznaje i mi Ga ne možemo prevariti.
Rastužili smo Ga? Gasili smo Ga? Lagali, iskušavali smo Ga, ili smo Mu se protivili? Bolje je tisuću puta sada priznati svoju krivnju i dopustiti da bude oprana dragocjenom Janjetovom krvlju, nego ići sa svojom krivnjom pred Kristov sud i tamo za nju odgovarati. Daleko je bolje osuditi samog sebe, nego biti od Njega osuđen.
“Ruganje protiv Duha Svetog” je grijeh, koji neće biti oprošten ni u ovom ni u budućem vremenu. Učinili su ga farizeji (Matej 12,22-32; Marko 3,22-30; Luka 12,10) kad su vrijeđali Svetog Duha koji je djelovao kroz Isusa Krista i prozivali su Ga da ima duha Belzebuba i da knezom nad demonima izgoni demone, iako su vrlo dobro znali da lažu (usporedi: Hebrejima 6,4-8 s 1. Ivanova 5,16-17).
O, ljubljeni, On je, ta nebeska golubica, našom zlobom bio ranjen. Pa ipak Njegova ljubav (jer Duh ljubi) se ne mijenja. On čezne da osvoji i vlada. Vidite li da je On osoba, jer samo osobu je moguće rastužiti, uvrijediti, iskušavati, i protiviti joj se?
Morate Ga priznate kao osobu. Otvorite Mu srce i dopustite da On u njemu vlada, jer ste Njegov hram. Samo On može savladati vaš neprijatelje i osposobiti vas da ljubite Njega tako kako treba Ga ljubite.
Autor: Oswald J. Smith
