Postoje neke izreke koje praktički mole za osobnu primjenu. Izreke 3,27 je jedna takva: „Ne uskrati dobro onima kojima ono pripada, kad je u moći ruke tvoje da tako učiniš.“
Ta mala rečenica odjekuje u stotinu drugih stihova, uključujući naravno zlatno pravilo i drugu najveću zapovijed: „Sve dakle što hoćete da ljudi čine vama, to činite i vi njima“, te „Ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe.“
Kada se uzmu zajedno, pojačavaju jasan biblijski naglasak da drugima činimo dobro, i živimo na takav način da smo stalno usmjereni na to kako možemo biti blagoslov ljudima u našim životima.
Nedavno sam pomislio na tu izreku dok sam razmatrao osobnu pobožnost. Govorio sam ljudima koji se bore sa svojom predanošću, koji su u najboljem slučaju sporadični, a u najgorem slučaju jednostavno nezainteresirani.
Neki su pokušavali i posrtali, ponovno pokušavali i ponovno posrtali, pokušavali treći puta i odustali. Drugi su (prema vlastitoj procjeni) postali lijeni ili umorni, prvo propuštajući tu i tamo koji dan, potom tjedan, a zatim i mjesec. I upravo mi je u tom kontekstu pala na pamet ta mala izreka: „Ne uskrati dobro onima kojima ono pripada, kad je u moći ruke tvoje da tako učiniš.“
Jedna od velikih koristi pristupa Bibliji i privatnosti jest da imamo sve što nam treba da se uključimo u ovo vrijeme svakodnevne pobožnosti. Lako možemo pronaći vrijeme i mjesto za čitanje Biblije, razmišljanje i molitvu. No, možda je ta individualna praksa iznjedrila individualni duh. Možda vidimo predanost kao nešto što prvo činimo za sebe. Na taj je način dovoljno jednostavno tu praksu propustiti, poput propuštanja obroka ili preskakanja neke sportske aktivnosti. Nije teško propustiti priliku ako sam jedini koji za to snosi posljedice.
No, korist od osobne pobožnosti ide mnogo dalje od toga. Korist od poznavanja Boga i bliskosti s Bogom širi se na vašu obitelj, vaše susjede, vašu crkvu. Ako se ne možete ili ne želite posvetiti pobožnosti za svoje dobro, nećete li to činiti za dobrobit drugih? Nećete li to činiti za njihovo dobro, ako već ne za vlastito?
Muževi i žene, neka vaša osobna pobožnost bude izraz ljubavi prema vašem partneru. Iskazujete ljubav prema vašem supružniku kada se približavate Bogu, jer će se vaša ljubav prema Bogu prelijevati na ljubav prema vašem partneru. Izražavate ljubav prema vašem supružniku kada razumijete svoju duboku grešnost, i stoga svoju duboku potrebu za Božjim ispravljanjem i usmjeravanjem. Svog supružnika volite najviše kada Boga volite najviše.
Mame i tate, neka vaša osobna pobožnost bude zbog vaše djece. Ako ne čitamo Bibliju i ne molimo, to jednostavno nije ljubav. U vašoj je moći da činite dobro vašoj djeci provodeći vrijeme s Gospodinom, jer ćete za to vrijeme rasti u milosti, strpljivosti, poštovanju i stotinu drugih roditeljskih vrlina. Svojoj djeci ne pokazujete ljubav kada im ne činite ovo dobro.
Kršćani, neka vaša osobna pobožnost bude radi vaših bližnjih. Vaša bliskost s Bogom u vama će generirati želju da vidite svoje bližnje kako uživaju u istoj bliskosti. Jeste li mlaki u svojoj evangelizaciji? Je li vam svejedno zbog stanja njihovih duša? Vaša ravnodušnost prema Bogu izražava se ravnodušnošću prema vašem bližnjem.
Članovi crkve, neka vaša osobna pobožnost bude zbog vaše braće i sestara u Kristu. Čitajte Riječ i razgovarajte s Bogom kako biste mu se mogli još više približiti i time rasti u suobličavanju Kristu. Rastite u znanju kako pomoći u zaštiti vaše crkve od pogrešaka, rastite u svetosti kako biste pomogli u zaštiti vaše crkve od samih sebe i vlastitog grijeha.
Jedna od velikih opasnosti u životu kršćanina jest živjeti na prvom mjestu za sebe. Jedna od bliskih opasnosti jest potom vidjeti osobnu pobožnost kao praksu koja ne ide dalje od vlastitog uma, vlastitog srca. No, ništa ne može biti dalje od istine. Vaša bliskost s Bogom, vaše poznavanje Boga, vaše vrijeme s Bogom djeluje na van, prema svima koji vas okružuju. Dobro koje svakodnevno možemo činiti drugima jest dobro provedeno vrijeme s Bogom.
Autor: Tim Challies; Prijevod: Vesna L.; Izvor: Challies.com
