Na pitanje je li više ljudi u nebu ili paklu odgovorio je sam Isus u jednom sažetom odlomku: „Uđite na uske dveri! Jer široke su dveri i prostran je put koji vodi u propast, i mnogo ih je koji na njih ulaze. Jer uske su dveri i tijesan je put koji vodi u život, i malo ih je koji ih nalaze“ (Matej 7,13-14 VB).
Samo je onima koji prime Isusa Krista i koji vjeruju u Njega dano pravo da postanu djeca Božja (Ivan 1,12). Kao takav, dar vječnoga života dolazi samo po Isusu Kristu svima koji vjeruju. On je rekao: „Ja sam put i istina i život. Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni“ (Ivan 14,6 VB).
To nije po Muhamedu, Budi ili ostalim lažnim bogovima koje stvara čovjek. To nije za one koji žele lak put u nebo dok na zemlji nastavljaju živjeti svjetovno. Isus spašava samo one koji se u potpunosti pouzdaju u Njega kao Spasitelja (Djela 4,12).
Dakle, što su ta dvoja vrata u Mateju 7,13-14? Ona su ulaz na dva različita „puta“. Široka vrata vode na prostran put. Mala, uska vrata vode na put koji je uzak. Uski put je put vjernih, a širok put je put bezbožnih. Prostran put je lagan put. Taj put je atraktivan i promiče samozadovoljstvo. Na njemu se sve dopušta. To je sveobuhvatan put svijeta, s nekoliko pravila, nekoliko ograničenja i nekoliko zahtjeva. Promiče toleranciju grijeha, a ne proučava Božju Riječ i ne slijedi Njegove standarde.
Ovaj put ne zahtijeva nikakvu duhovnu zrelost, nikakav moralni karakter, nikakvu obavezu i nikakvu žrtvu. To je lagan put koji slijedi način „ovoga svijeta, po vladaru vlasti zraka, duhu koji sada djeluje u sinovima neposluha“ (Efežanima 2,2). Upravo se taj široki put „čovjeku učini prav, a svršetak su mu putovi smrti“ (Izreke 14,12 VB).
Oni koji propovijedaju evanđelje sveobuhvatnosti u kojem „svi putovi vode u nebo“ propovijedaju sasvim drugačije evanđelje od onoga koje je Isus propovijedao. Vrata usredotočenosti na samog sebe, zaokupljenosti samim sobom i ponosno, samopravedno razmišljanje široka su vrata svijeta koja vode u pakao, a ne uska vrata koja vode u vječni život. Većina ljudi provodi svoje živote slijedeći mase koji su na prostranom putu, radeći ono što svi drugi rade i vjerujući ono što svi drugi vjeruju.
Uski put je težak put, zahtjevan put. To je put prepoznavanja da ne možete sami sebe spasiti i da se morate osloniti na to da samo Isus Krist spašava. To je put samoodricanja i križa. Činjenica da malo njih nalazi Božji put implicira da ga treba marljivo tražiti. „I tražit ćete me, i naći ćete me, jer ćete me tražiti svim srcem svojim“ (Jeremija 29,13 VB).
Poanta je u tome da se nitko neće spotaknuti u kraljevstvo ili slučajno zalutati kroz uska vrata. Netko je pitao Isusa: „Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?“ On je odgovorio: „Borite se da uđete na uske dveri, jer mnogi će, kažem vam, tražiti da uđu, a neće moći“ (Luka 13,23-24 VB).
Mnogi će tražiti da uđu na ta uska vrata, vrata spasenja, ali „neće moći“. Oni se ne žele pouzdati samo u Isusa. Ne žele platiti cijenu. Za njih previše košta da se odreknu svijeta. Put Krista je put križa, a put križa je put samoodricanja.
Isus je rekao: „Hoće li tko za mnom poći, neka se odrekne samoga sebe, i neka svaki dan uzme svoj križ, i neka me slijedi. Jer tko god hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko god izgubi život svoj mene radi, taj će ga spasiti“ (Luka 9,23-24 VB).
Isus zna da će mnogi izabrati široka vrata i prostran put koji vodi u propast i pakao. U skladu s tim je rekao da će samo malo njih izabrati uska vrata. Prema Mateju 7,13-14, nema sumnje da će više njih ići u pakao nego u raj. Stoga, pitanje za vas glasi: Na kojem ste vi putu?
