Ovo je pitanje na koje vi sami morate odgovoriti u danoj situaciji, i postupiti ispravno s vodstvom Duha Svetoga.
Ako ne poslušate muža i želite ustrajati u svoj namjeri, onda svakako ovo neće donijeti mir među vama. Ako poslušate muža (pokorite se), onda se vi ne osjećate dobro. U svakom slučaju negativna reakcija ili loši osjećaji dolaze zbog toga što se smatra da je narušen nečiji autoritet ili nečije pravo.
No, pitanje je: Ima li kršćanin pravo tražiti svoje pravo? Ako se Isus odrekao svoga prva i ponizio se, zar njegovi sljedbenici trebaju tražiti nešto drugo? Pogledajte Ivana 13,3-20; Filipljanima 2,5-11.
Još bolje pitanje bi bilo: “Zašto vaš muž tako reagira kako reagira?” Razlozi (korijeni) mogu biti razno-razni, a vi biste to trebali znati, tj. razumjeti, i onda sukladno tim činjenicama postupati – praktično djelovati.
Iza svakog našeg dijela ili reakcije postoji određeni povod koji nas na to nagoni, i ako ga razumijemo, onda smo na korak bliže ka tome da i razriješimo problematičnu situaciju u kojoj se nalazimo.
Novorođeni kršćani trebaju biti svjesni da na raspolaganju imaju pomoć Duha Svetoga. On nam želi pomoći u svakoj po nas teškoj ili konfuznoj situaciji (Lk 12,11-12). Tražite Njegovu pomoć i On će vam govoriti, kako postupiti u određenim okolnostima. Ovo bi bio jedini savjet ili mišljenje koje vam ja kao čovjek mogu dati a koji bi i ja sam primijenio: Tražiti uvijek i u svemu vodstvo Božje.
No, uvijek dobro razmislite o svakoj svojoj odluci i njezinim mogućim posljedicama koja će ona izazvati po vas, vaše svjedočanstvo, vašeg muža, vašu djecu. Ako niste sigurni što bi bilo najbolje za vas onda uvijek potražite još nečije mišljenje ili savjet.
Ako ste “punopravni” član vaše crkve: Zna li vaš pastor (svećenik) za vaš problem? Je li on ikada razgovarao s vašim mužem o tome? Jeste li ikada vi i vaš muž (s obzirom da on sebe ipak smatra nekakvim “kršćaninom”) tražili pomoć i savjetovanje vašeg pastora? Vaš pastor je vaš osobni dušebrižnik. On je prva osoba koja bi vam po ovom pitanju trebala pomoći.
Je li opcija “odlazak u crkvu” za vas jedina opcija da se vidite s vjernima i duhovno rastete? Zar nema drugih načina da se sretnete sa vjernima, npr. posjete ili kućne grupe? Postoje mnogi načini kako se vjerni mogu sastajati, družiti, ohrabriti i izgrađivati jedni druge, nije sva duhovnost samo u odlascima u crkvu i sjedenju na bogoslužjima. Ima još načina, i hvala Bogu za to (Mt 18,20).
Svakako, ne treba zanemariti pohađanje crkve (Heb 10,25). No, vaša situacija je specifična. Zar mislite da Bog za to nema razumijevanja, ako propustite neka bogoslužja? Kada kažete da ste kao vjernik opstali 10 godina, zar to nije svjedočanstvo – Bog vas je unatoč svemu održao.
