Ova duhovna poruka se odnosi na sve žene!
Sotona žarko želi uništiti Bogom dane razlike među spolovima. Postigao je to da se žene dvadeset i prvoga stoljeća u mnogočemu ponašaju kao muškarci.
Bog danas treba žene koje će svojim životom vjerno odražavati slavu koju je On od iskona namijenio prikazati kroz ženu kada je stvorio Evu.
Njezina slava pomoćnice muškarcu
Kada je Bog stvorio Evu, to je učinio kako bi ona muškarcu bila pomoć kao što je on (Postanak 2,18). Slava njezine službe otkriva se kada uzmemo u obzir da je ime Branitelja koje Isus koristi za imenovanje Svetoga zapravo „Pomoćnik“ (Ivan 14,16)!
Kao što Duh Sveti nevidljivo i tiho, a ipak silno pomaže vjerniku, tako je i žena stvorena kao pomoć muškarcu. Služba Duha Svetoga je „iza scene.“ Takva treba biti i ženina.
Isusov je život primjer ženama; jer Riječ Božja navodi kako je muž glava žene na isti način kako je Bog (Otac) glava Kristu (1 Korinćanima 11,3). Isus je uvijek djelovao u podložnosti Ocu. Bogobojazna sestra na isti će se način ponašati u odnosu prema mužu. Evina greška u Edenu bila je da se propustila posavjetovati s mužem prije negoli je donijela odluku. Tako ju je Sotona zaveo (1 Timoteju 2,14). Bog danas poziva kršćanske supruge da pokažu slavu podložnosti tamo gdje Eva to nije učinila, onako kako je Isus pokazao slavu podložnosti prema Ocu, a crkva prema Kristu (Efežanima 5,24).
Grijeh je u svijet ušao Luciferovim odmetništvom. Spasenje je u svijet ušlo Kristovom podložnošću. Duh ponizne podložnosti Božjemu autoritetu najveća je sila koja postoji u svemiru – jer je to Duh Kristov. Taj je Duh na križu pobijedio sve duhove buntovništva. Kada se žena podloži mužu, ona se time zapravo podlaže autoritetu Božje Riječi koja joj nalaže da tako učini; a tada na nju djeluje najveća sila na svijetu. Ta sila može pridobiti čak i neobraćene muževe (1 Petrova 3,1.2). Bude li ona živjela u tome podložnom duhu tijekom zemaljskoga života, bit će pobjednica koja može zajedno s Isusom vladati u vječnosti (Otkrivenje 3,21).
A tome mjestu Sotona ponovno zavarava ženu. Zavodi ju onako kako je zaveo i anđele – duhom buntovništva. Buntovna žena vlastiti dom pretvara u neplodnu pustoš koja je gora od svake pustinje (o tomu govori redak Izreke 21,19). S druge strane, čestita i podložna žena okrunjuje muž kao kralja i time svoj dom pretvara u palaču (Izreke 12,4). Duhovno govoreći, vaš dom može biti ili palača ili pustoš. Sve ovisi o tomu koji ste tip žene. Nije nikakvo čudo da Bog najviše cijeni blag i smiren duh (1 Petrova 3,4).
U Izrekama 31,10-31 opisuju se neke odlike takve čestite žene. Kaže se da su joj srce, ruke i jezik izvrsni.
Ne spominje se njezina tjelesna ljepota niti ženske draži, jer se za te stvari kaže kako su lažne i tašte (redak 30). Bilo bi sjajno kada bi sve žene i mlade djevojke shvatile ovu činjenicu, a to posebice važi i za mladiće.
Vrsna žena koju se ovdje opisuje ima bogobojazno srce (redak 30). To je temelj čitavoga njezinog života. Ona radi, ušiva, priprema jelo, sadi drveće i pomaže siromašnima (redci 13-22). Jezik stalno upotrebljava dobrohotno i mudro (redak 26). Bogobojazna je, marljiva i dobrohotna – čak i kada nije lijepa. Božja se slava prikazuje kroz njezino čisto srce, grube ruke i blagi jezik. (Svjetovne žene, naprotiv, imaju nečisto srce, mekane ruke i grub jezik!) Bog traži žene koje će na tim područjima iskazivati Njegovu slavu.
Kao supruga, vrsna je žena istinska pomoć svojemu suprugu. Dosljedno mu čini dobro sve do kraja života – ne tu i tamo (redak 12). Drugim riječima, ona nikada ne gubi prvu ljubav prema njemu. Ona se također prilagođava njegovoj profesiji i životnome pozivu, nadopunjujući njegove prihode vlastitim tihim radom kod kuće, štedljiva je i pažljiva s potrošnjom tako da se novac ne rasipa. Muža oslobađa kućnih obaveza kako bi mogao obavljati zemaljsku službu za Gospodina (redci 23-27). Nije nikakvo čudo što ju suprug hvali govoreći kako je među svim ostalim ženama na svijetu (uključujući i žene premijera i propovjednice) ona najbolja (redak 29).
Takva žena svakako zaslužuje i javnu pohvalu (redak 31), jer je shvatila koja slava leži u njezinome ženskom pozivu.
Novi Zavjet daje veliku važnost služenju svetima u vlastitoj kući. „Gostoljubivo primajte jedni druge…“ (1. Petrova 4,9). Gostoprimstvo je u kući prvenstveno ženina odgovornost. Ona može primiti proročku plaću, a da pritom sama uopće nije prorok, samim time što je u svojemu domu ugostila proroka (Matej 10,41). Bit će također nagrađena i za gostoljubivost koju je iskazala čak i najmanjem Isusovom učeniku (Matej 10,41).
Primiti apostola u kuću jednako je primanju samog Isusa (Matej 10,40). Na isti je način primanje djeteta u Isusovo ime jednako primanju Isusa (Matej 18,5). Kakve se samo fantastične mogućnosti otvaraju sestrama na području gostoprimstva! Prvi kršćani (kojima se Pavao i Petar obraćaju vezano za gostoprimstvo) bili su uglavnom veoma siromašni. Sve što se od njih tražilo je da svetima ponude jednostavno jelo i mjesto na odu gdje bi mogli prenoćiti. Kada vjernik smatra da ne može pružiti gostoprimstvo dokle god ne bude u stanju ponuditi izvrsnu hranu i raskošni smještaj, on tada žudi za počastima koje iskazuju drugi ljudi. Redak 1. Timoteju 5,10 ukazuje nam na to da su čak i siromašne udovice u prvome stoljeću posluživale svete u svojim kućama!
Božja slava iskazuje se kroz ženu koja je uvidjela svoj poziv domaćice.
Njezin poziv majke
Adam je svoju ženu nazvao „Eva“ jer je bila majka. U čistome svjetlu Božje prisutnosti u Edenu, on je jasno znao koja je Evina služba. I Eva je to dobro znala. Grijeh i ljudska tradicija (pod utjecajem Sotone) potom su zamutili ženino razumijevanje, tako da ona svoju slavu više ne vidi u majčinstvu. Djecu se danas naziva „nezgodama,“ što je sotonski naziv, dok ih Bog naziva „darom“ (Psalam 127,3). Također ih se smatra „smetnjom,“ dok ih Bog pak naziva „blagoslovom“ (Psalam 127,5; 128,4). To je samo još jedan pokazatelj koliko su čak i takozvani kršćani odlutali od Boga i preuzeli sotonsko razmišljanje!
A Timotejeva je pak majka, Eunika bila je sasvim drugačija. Ona je jasno vidjela svoj poziv. Iako joj je suprug bio nevjernik (Djela 16,1), zbog toga nije posustajala u vjeri. Bila je to žena od „neprijetvorne vjere“ (2 Timoteju 1,5) koja je poznavala Riječ Božju. Poučila je Timoteja Riječi Božjoj (2 Timoteju 3,14. 15); štoviše, udijelila mu je također i svoju neprijetvornu vjeru. Timoteju je majka omogućila da kod kuće udiše čist zrak vjere, usred svijeta zahvaćenog otrovnim isparenjima nevjere. Vjerojatno je često vidio majku u molitvi, u slavljenju Boga, uzdajući se u Boga u teškim situacijama, umjesto da se žali i prigovara – jer su upravo to neke od odlika „neprijetvorne vjere.“ Stoga nije čudno da je Timotej izrastao u apostola i bliskoga suradnika apostola Pavla. Trud njegove majke naposljetku je urodio plodom.
To bi trebao biti izazov majkama dvadeset i prvoga stoljeća. Eunika, Timotejeva mati, učinila je više za Gospodina i za crkvu time što je bila prvorazredna majka kod kuće nekih 16 ili 20 godina, negoli što bi postigla da je stotinu godina putovala svijetom i propovijedala! Zna se kako je u nešto novije vrijeme Susannah Wesley bila majka 15 djece. Siromaštvo je prijetilo njezinome kućanstvu, a nekoliko djece umrlo joj je još u djetinjstvu. Međutim, ostale je odgojila u strahu Božjemu i osobno poučila svako od svoje djece. Jedan od njezinih sinova, John Wesley, postao je silno oruđe u Božjim rukama. Milijuni ljudi diljem svijeta tijekom posljednja dva stoljeća blagoslovljeni su njegovim radom i njegovim pisanjem. Susannah Wesley nikada ne bi bila u stanju izvesti čak ni sitan djelić onoga što je učinio njezin sin, da je slučajno zanemarila kućanstvo i otišla zarađivati, ili da je čak putovala svijetom kao vjeroučiteljica ili evangelist.
Govoreći o službama za muškarce i žene, Pavao kaže Timoteju da iako žene ne mogu ući u onu učiteljsku ili starješinsku, mogu uči u majčinsku službu (1. Timoteju 2,12.15). Iz konteksta poslanice jasno je da Pavao smatra kako je majčinstvo crkvena služba. To je druga služba u koju Bog poziva žene – da budu bogobojazne majke svojoj djeci.
Timotej je vidio slavu te službe u kući vlastitoga djetinjstva. Sada je na njemu bilo da o tomu pouči i ostale u Efezu.
Muškarci nadjačavaju žene u svim životnim profesijama. Na samo jednome području žene se ističu kao jedinstvene – kao „majke.“ To samo po sebi ukazuje na ulogu koju je Bog predodredio za žene. Majke koje su zanemarile vlastitu djecu bilo kako bi odlazile raditi i zarađivati (radi luksuznijega života) ili čak kako bi propovijedale, skoro bez iznimke kasnije u životu dožive tužno iskustvo ovakve ili onakve patnje vlastite djece do koje dolazi zbog zanemarenosti u ranoj životnoj dobi. Sada zbog toga mogu jedino žaliti. To bi mlađim generacijama majki trebalo biti upozorenje. Odlazi li majka raditi kako bi obitelj financijski opstala, Bog će takvoj obitelji svakako iskazati dodatnu milost. Međutim, kada je motiv luksuz i postizanje višeg životnog standarda, ona može jedino očekivati lošu žetvu, jer se Bog ne da izrugivati (Galaćanima 6.7.8).
Neka se svim majkama oči otvore kako bi uvidjele slavu vlastitoga poziva.
Njezina slava svjedoka za Krista
Kao što smo vidjeli, ženino prvenstveno svjedočanstvo za Krista je pomaganje mužu i majčinstvo djeci. Ali, Bog ju također poziva i da svjedoči vlastitim ustima. Bog u Novome zavjetu nikada ne poziva ženu da bude apostol, prorok, evangelist, pastor ili učitelj. Pod Starim su Zavjetom postojale proročice – od kojih je posljednja bila Ana. Međutim, jedina proročica u Novome Zavjetu (nakon dana Pedesetnice) bila je Jezebela, lažna proročica (Otkrivenje 2:20). Svaka žena koja danas tvrdi da je proročica ili propovjednica stoga je sljedbenica Jezebele. Neka se nitko ne zavarava po tome pitanju. Svi Božji „Ilije“ moraju se oduprijeti i razotkriti takve „Jezebele“ (1 Kraljevi 21,20-23). I u Novome Zavjetu žene mogu prorokovati povremeno, kao što je to bio slučaj i sa Filipovom kćeri. (Međutim, jasno je da te sestre nisu proročice; jer kada je Bog apostolu Pavlu nakanio dati poruku dok je ovaj bio u Filipovoj kući, nije za to upotrijebio nijednu od četiri Filipove kćeri, nego je doveo proroka Agaba koji je radi toga prevalio osamdesetak kilometara (Djela 21,8-11). Isus nikada nije pozvao neku ženu da bude jedan od Njegovih apostola, jer On nikada nije ni zamislio da žena ima autoritet nad muškarcem (1 Timoteju 2,12). Ali, iako te službe nisu dostupne ženama, one još uvijek mogu biti Gospodnji svjedoci na niz drugih načina.
Marija Magdalena bila je prva svjedokinja uskrsloga Krista. Nije bila evangelist nego vjeran svjedok i svjedočila je o onomu što je vidjela i doživjela. Svaka bi žena trebala biti krštena Duhom Svetim (kao što je to bilo s Marijom i drugim ženama na dan Pedesetnice) kako bi bila takav svjedok za Krista (Djela 1,8.14). Ograničenja indijske kulture sprječavaju da mnoge žene ikada čuju evanđelje iz usta muškarca. Samo duhom ispunjene žene mogu doprijeti do njih. Svaka bogobojazna sestra u Kristu trebala bi stoga preuzeti odgovornost donošenja evanđelja onima s kojima je u kontaktu – rodbini, prijateljima, susjedima, posluzi, itd.
Novi Zavjet nas poučava da žena također može moliti i prorokovati u crkvi, pod uvjetom da ima pokrivenu glavu (1 Korinćanima 11.5). Molitva je jedna od primarnih službi u kojima sve sestre mogu sudjelovati radi izgradnje crkve. Bog danas svakako traži žene koje će potajno moliti za ostvarenje Njegovih nakana. Žene također mogu prorokovati. U redcima Djela 2.17-18 jasno se govori da kada se Duh izlije, i muškarci i žene će prorokovati. To je jedan dio ženine privilegije pod novim zavjetom. Ona, u duhu podložnosti, može iznositi Božju riječ na crkvenim sastancima, pod uvjetom da pritom ne pokušava poučavati (1 Timoteju 2,12). Starije se pak žene potiče da pouče mlađe sestre praktičnim stvarima vezano za njihovo ponašanje kod kuće (Titu 2,4.5). „Pomoć,“ ili zbrinjavanje, je jedan od darova koje je Bog dao crkvi (1 Korinćanima 12,28). Sve bi sestre – mlade i stare – trebale tražiti taj dar kako bi mogle pomagati u crkvi na različite praktične načine. U ranoj je crkvi bilo mnogo takvih pobožnih sestara („Preporučujem vam Febu, sestru našu, poslužiteljicu… jer je i ona bila zaštitnicom mnogima“ – Rimljanima 16:1,2. Vidi također retke 3,6,12). Bog želi da u crkvi i danas također bude mnoštvo takvih. Pokrivanje ženine glave (o kojemu se poučava u 1 Korinćanima 11,1-16) ima simbolizirati:
(a) Slava muževa treba u crkvi biti pokrivena (redak 7)
(b) Slava ženina također treba biti pokrivena u crkvi (redak 15).
(c) Da je žena podložna autoritetu muškarca (redak 10) – bilo muža, oca ili starješine.
Žena također treba biti vjeran Kristov svjedok i svojom odjećom. Duh Sveti potiče žene da se odijevaju skromno i diskretno. „žene – u doličnu držanju: neka se rese stidljivošću i razborom, ne pletenicama i zlatom ili biserjem ili skupocjenim odijelom, nego – dobrim djelima, kako dolikuje ženama koje ispovijedaju bogoljubnost“ (1 Timoteju 2,9-10; 1 Petrova 3,3). Odjeći je namjena pokriti a ne razotkriti ženino tijelo. Bogobojazna žena neće dopustiti da joj krojač skraja i oblikuje odjeću sukladno svjetskim modama za žene. Niski i duboki izrezi odlike su svjetovnih žena a ne učenica Isusa Krista. (Pažljivo pročitajte odlomak Izaija 3:6-24 i vidite kako Bog osuđuje način odijevanja kćeri Siona.)
Sotona žarko želi uništiti Bogom dane razlike među spolovima. Postigao je to da se žene dvadeset i prvoga stoljeća u mnogočemu ponašaju kao muškarci. Dominantne žene i propovjednice sastavni su dio udaljavanja kršćanki od Boga i Njegove riječi.
Usred svega ovoga, Bog treba žene koje će ostati unutar okvira koje im je On zadao Svojom Riječju, i koje će svojim životom prikazivati istinsku slavu ženstvenosti. Svim svojim srcem odlučite biti žena prema Božjemu srcu, u onim posljednjim vremenima, usred grješne i preljubničke generacije i kompromitiranoga kršćanstva.
Bog će vam za to ukazati potrebnu milost ukoliko ju sami žarko želite.
Autor: Zac Poonen