Mnogi ljudi misle da ih njihova religija spašava.
– Gospođo, kako je s vašom dušom?
– Pitao je britanski plemić rusku groficu Čerkof.
– Gospodine, – odgovorila je ljutito grofica,
– To se tiče moga ispovjednika i Boga.
Zar ona nije bila član pravoslavne crkve? Zar nije davala velike sume novca radi njenog održavanja? Zar nije vjerovala i provodila sva njena učenja? Zar nije vjerno nazočila bogoslužja koje je crkva održavala? Zašto onda da se brine? To nije bila njezina briga; to je odgovornost crkve da je nekako provuče.
Da, prijatelju moj i ti bi mogao da se uzdaš u članstvo svoje crkve. Ali kažem ti da religija ne spašava. Nijedna religija ne može te spasiti; ni protestantska, ni adventistička, ni rimokatolička, ni židovska, ni pravoslavna, ni islamska, ni budistička, ni mormonska, ni masonska, ni jehovistička niti bilo koja druga ne može spasiti tvoju dušu. To može učiniti samo Isus Krist.
Mogao bi postati član svih crkava na svijetu pa ipak biti izgubljen. Crkva ne može spasiti. Mogao bi biti metodist, baptista, Pentekostalci, luteran, adventista, pravoslavac ili bilo što drugo, pa ipak da budeš izgubljen. Spasenje nije u crkvi. Spasenje je u Kristu.
Religija ne može ti da život; da bi bio spašen moraš primiti novi život.
Nikodem je bio religiozan, ali nije bio spašen. Zato mu je Isus rekao: “Ako se ko nanovo ne rodi, ne može vidjeti kraljevstva Božjega” (Ivan 3: 3).
Onaj farizej je bio religiozan, ali nije bio spašen (Luka 7: 36-50).
Kornelije je bio jako religiozan. Bojao se Boga, davao milostinju, molio se, postio, ljudi su imali dobro mišljenje o njemu, pa ipak i on je bio izgubljen i zato je morao biti spašen. djela 10:22
Pavao je vjerojano bio jedan od najreligioznijih ljudi svoga vremena.
Bio je religiozan još od samog djetinjstva. Govorio je za sebe da je bio revnostan za Boga. Bio je obrezan i držao je zakon bez premca.
Pa ipak, u Božjim očima je bio grešnik. Bio je izgubljen, a da to nije ni znao. I on je morao biti spašen jer nije posjedovao Božju pravednost. Da, bio je religiozan; bio je religiozni grešnik. On je sebe nazivao prvim grešnikom. 1. Timoteju 1:15
Dakle, prijatelju moj, ako religija nije mogla spasiti Pavla i Kornelija, Nikodima i farizeje, kako će onda spasiti tebe?
Jesi li ikada čuo za nekoga tko je bio toliko religiozan kao John Wesley, osnivač metodizma? On je bio propovjednik u Anglikanskoj crkvi, a ipak sam kaže da nije bio obraćen.
Sebe je smatrao kršćaninom zato što je bio religiozan, zato što je čitao Bibliju, odlazio u crkvu i što se molio. On kaže da je svakodnevno odvajao jedan ili dva sata radi prakticiranja svoje religije. Odlazio je na pričest i molio se za unutarnju svetost. Srijedom i petkom je postio. Bio je misionar među Indijancima i propovijedao im Evanđelje.
No Wesley nije bio spašen. “Tko će me obratiti? Vapio je. O, kakve li zbrke! Glavna pobuda zašto je postao misionar bila je, da ga citiramo:” Nada da ću spasiti svoju dušu. “Kakve li tragedije! Anglikanski svećenik, predano religiozan, a ipak nespašen .
Oslanjaš li se na svoj religiozni život za spasenje?
Onda imaš lažnu nadu. Još uvijek ne poznaješ Krista.
Ako religija može spasiti, Golgota je nepotrebna.
Ako religija može spasiti, zašto je onda Krist umro? Golgota bi bila nepotrebna. Ne, prijatelju moj, postoji samo jedan spasitelj, NE RELIGIJA – NEGO KRIST.
Autor: Oswald J. Smith
