Juda u devetom stihu svoje poslanice osvrće se na događaj koji ne nalazimo nigdje drugdje u Svetom pismu. Mihael se trebao boriti ili prepirati sa Sotonom oko Mojsijeva tijela, ali nije opisano na što se to točno odnosi.
Druga anđeoska borba vezana je uz Daniela, koji je opisao anđela kako mu dolazi u viziji. Taj anđeo, koji se u Danielu 8,16 i 9,21 zove Gabriel, Danielu kaže da mu se „odupirao“ demon koji se zove „knez Perzije“, dok mu arhanđeo Mihael nije došao pomoći (Daniel 10,13).
I tako od Daniela učimo da anđeli i demoni vode duhovne bitke u vezi duša ljudi i nacija, te da se demoni odupiru anđelima i pokušavaju ih spriječiti u izvršavanju Božje volje.
Juda kaže da je Mihaela poslao Bog da se na neki način pobrine za Mojsijevo tijelo, koje je sam Bog zakopao nakon što je Mojsije preminuo (Ponovljeni zakon 34,5-6).
Ljudi su iznijeli različite teorije oko toga o čemu se tu zapravo radilo. Prema jednoj od njih Sotona, koji je vječni optužitelj Božjega naroda (Otkrivenje 12,10), opirao se Mojsijevom uskrsnuću na vječni život na temelju Mojsijeva grijeha u Meribi (Ponovljeni zakon 32,51) i njegova ubojstva Egipćanina (Izlazak 2,12).
Drugi smatraju da se zapis u Judi odnosi na odlomak u Zahariji 3,1-2: „Potom mi pokaza Jošuu, velikog svećenika, koji stajaše pred anđelom Jahvinim, i Satana, koji mu stajaše zdesna da ga tuži. Anđeo Jahvin reče Satanu: „Suzbio te Jahve, Satane! Suzbio te Jahve koji izabra Jeruzalem!“ Međutim, prigovori ovoj teoriji su očigledni:
(1) Jedina sličnost između ova dva odlomka je u izjavi: „Suzbio te Jahve!“
(2) Ime „Mihael“ uopće se ne javlja u ovome odlomku u Zahariji.
(3) U Zahariji se uopće ne spominje „Mojsijevo tijelo“, pa čak ni u aluziji.
Neki također pretpostavljaju da Juda citira iz apokrifne knjige koja oslovljava taj događaj, te da Juda želi potvrditi da je taj zapis istinit. Origen (oko. 185.– 254.), rani kršćanski teolog, spomenuo je da je u njegovo vrijeme postojala knjiga „Uzašašće Mojsijevo“, te da ta knjiga sadrži zapis o toj prepirki između Mihaela i đavla u pogledu Mojsijeva tijela. Ta knjiga, koja je sada izgubljena, bila je židovska knjiga napisana grčkim jezikom, a Origen je smatrao da je upravo ona izvor Judina zapisa.
Prema tome, jedino pravo pitanje je istinitost te priče. Bez obzira na porijeklo njegova zapisa, čini se da Juda smatra da je ta prepirka između Mihaela i đavla bila istinita. On o njoj govori na isti način na koji bi govorio o Mojsijevoj smrti ili o njegovom udaranju u stijenu. Štoviše, tko može dokazati da ona nije istinita? Koje dokaze bismo mogli iznijeti u prilog tomu?
U Bibliji nalazimo mnoge aluzije na anđele. Znamo da je arhanđeo Mihael stvaran, đavao se često spominje, a postoje i brojne potvrde da na zemlji i dobri i loši anđeli obavljaju svoje poslove. Kako je narav ove prepirke u vezi Mojsijeva tijela nepoznata, svako nagađanje je beskorisno. Ne znamo je li to bila svađa oko posjedovanja tijela, ukapanja tijela ili u vezi nečega drugog.
Međutim, poznate su nam ove dvije stvari: kao prvo, Sveto pismo je nepogrešivo. Nepogrešivost Svetoga pisma je jedan od stupova kršćanske vjere. Naš cilj kao kršćanima jest pristupiti mu s molitvom i poštovanjem, a kada nađemo nešto što ne razumijemo, trebamo se moliti i proučavati još više i, ako nam odgovor još uvijek nije poznat, trebamo ponizno priznati naša ograničenja u pogledu Božje savršene Riječi.
Kao drugo, Juda 9 je vrhunska ilustracija kako se kršćani trebaju ponašati prema Sotoni i demonima. Mihaelov primjer odbijanja da prokune Sotonu trebala bi biti lekcija kršćanima u odnošenju prema demonskim silama. Vjernici ih ne trebaju izravno oslovljavati, nego radije trebaju moliti Gospodina da im se suprotstavi svojom silom. Ako se moćno biće poput Mihaela pozvalo na Gospodina u svojoj borbi protiv Sotone, tko smo onda mi da pokušamo ukoriti, istjerati ili zapovijedati demonima?
