Bio jednom jedan bogataš koji je šetajući plažom kraj malog brazilskog sela ugledao jednog ribara kako sjedi pod drvetom i uživa u prelijepom prizoru koji je bio pred njim.
Kada ga je biznismen upitao zašto sjedi pod drvetom i ne radi ništa, ovaj mu je odgovorio, kako je uhvatio dovoljno riba za jedan dan.
Čuvši to bogataš mu ljutito reče: Zašto ne uhvatiš više ribe umjesto što sjediš tu u hladu i gubiš vrijeme?
Ribar ga upita: Što bih ja radio s tom ribom?
Biznismen: Ribu bi mogao prodati. I kada bi uštedio dovoljno novca, mogao bi kupiti veći čamac.
Ribar: Što bih onda radio?
Biznismen: Mogao bi ići na pecanje u dublje vode te uhvatiti još više ribe, zaradiš još više novca.
Ribar: Što bih onda radio?
Biznismen: Možeš kupiti mnogo čamaca te zaposliti još ljudi da rade za tebe i tako zaraditi još više novca.
Ribar: Što bih onda radio?
Biznismen: Mogao bi postati bogat čovjek, biznismen kao ja.
Ribar: Što bih onda radio?
Biznismen: Pa onda bi mogao uživati u svom životu.
Ribar: Zar nije to ono što sada radim?
Ne morate čekati sutra kako biste bili sretni i uživali u životu. Ne morate se obogatiti kako biste uživali u životu.
Život je samo trenutak, i treba ga proživjeti u potpunosti. Kao što bi neki mudri ljudi rekli: Tvoje bogatstvo nije u onome što imaš, nisu materijalna dobra koja posjeduješ, nego ono u čemu uživaš.
Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!’ Ali Bog mu reče: ‘Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?’ Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu. (Luka 12,19-21)
Autor: Heinrich Böll
