Kada je svećenik ušao u Svetinju nad Svetinjama s tamjanom i krvlju, morao je sedam puta poškropiti pomirilište, što je bila slika očišćenja, i sedam puta ispred Pomirilišta.
Božja naredba je bila apsolutno specifična – ne šest puta, ne osam puta, već sedam puta. Onda, u Izaiji nalazimo proročku sliku Isusove patnje – najjasniju sliku Isusovog stradanja za naše grijehe, opisanu u Starom zavjetu.
“Zato ću [Gospodin] mu [Isusu] mnoštvo dati u baštinu i s mogućnicima plijen će dijeliti, jer sâm se ponudio na smrt i među zlikovce bio ubrojen, da grijehe mnogih ponese na sebi i da se zauzme za zločince.” (Izaija 53,12)
To je važno za nas da razumijemo da je riječ u Izaiji 53,12 – koja je prevedena kao “duša”, ista riječ koja se pojavljuje u Levitskom Zakonu 17,11 i njen je prijevod “život”. “Jer je duša [život] tijelu [svakom ljudskom biću] u krvi.”
Kada se Isus žrtvovao zbog naših grijeha, On je izlio Svoju Dušu u Svojoj Krvi. Njegova Krv je najdragocjenija Krv u svemiru, jer u toj je Krvi duša-život Boga, Stvoritelja.
Više sile ima u jednoj kapi Isusove Krvi nego u svim dijelovima sotonskog kraljevstva zajedno. Isusova Krv Života je život Boga Stvoritelja – život koji je veći od sveg svemira i sveg stvorenja koje je On stvorio. Taj život je pušten samo kroz Krv Isusovu.
On je postao Davatelj života kada je prolio Svoju Krv. Mi se nikada ne smijemo okrenuti od Krvi Isusove. Ne postoji druga žrtva za grijeh niti drugi izvor života. Jedan od naših velikih problema, braćo i sestre, je da ne razmišljamo dovoljno o Krvi Isusovoj.
Autor: Derek Prince
