Pošto je Pavao doživio iskustvo ”trećeg neba”, on piše: ”I da se ne bih uzoholio zbog obilja objava, stavljen mi je trn u tijelo, da me trajno muči da se ne uzoholim” (2 Kor 12,7). Što je bio taj ”trn u tijelu”?
Tijekom stoljeća bibličari su predlagali brojne mogućnosti. Jedna je da je ”trn” povezan s nekom vrstom kušnje. Srednjovjekovni katolici su prema latinskom prijevodu Biblije Vulgati (stimilus carnis) vjerovali da se Pavlov trn odnosi na seksualnu požudu. No čini se da Pavao nije imao problema u tom području (1 Kor 7,7). Luther i Calvin općenito su smatrali da je posrijedi bila neka duhovna kušnja.
Tertulijan je vjerovao da je ”trn” glavobolja ili bol u uhu (O stidljivosti 13). U skladu s tim mnogi su spominjali različite bolesti, uključujući govornu manu (1 Kor 2,1; 2 Kor 10,1), padavicu (djela 9,3-8; 22,17) ili malariju koja se vraćala, a Pavao ju je, čini se, dobio u Pamfiliji (Dj 13,13).
Najpopularnije je mišljenje da je Pavao bolovao od bolesti očiju posljedica koje je bio slab vid (Gal 4,13-15; 6,11; Dj 23,5). Sotona sigurno može udariti tjelesnom bolešću (Job 2).
Treća mogućnost, koju je iznio Ivan Zlatousti (347. – 407.), jest da se trn odnosio na Pavlove neprijatelje. Augustin je vjerovao da se općenito odnosi na Pavlovo mučenje (2 Kor 11,16-33). Pavao je imao neprijatelje u Korintu koje je smatrao lažnim apostolima pod utjecajem Sotone (2 Kor 11,1-15).
Nadalje, izraz ”trn u tijelu” i Starome se zavjetu također rabio za tjelesno zlostavljanje (Br 33,55; Ezek 23,24). Pavao je tvrdio da ga neprijatelj ”muči” ili ”udara” (kalaphizo). Ta se riječ često rabila da označi tjelesno mlaćenje (1 Kor 4,11; usp. Mk 14,65; Mt 26,67). To što Pavao kaže da je nebesku viziju imao prije četrnaest godina (2 Kor 12,2) upućuje da se taj problem pojavio rano u njegovoj službi. Možda je ”trn” tjelesna bolest koju je zadobio kada je bio napadnut tijekom progonstva (usp. Dj 14.19).
Svako stajalište ima prednosti i nedostatke. Valja ne zaboraviti dvije činjenice: Pavlom ”trn u tijelu” naposljetku je bio ”dan” od Boga kako bi spriječio Pavla da se uzoholi zbog iskustava ”trećeg neba” (2 Kor 12,7).
Pavao je to vjerojatno shvaćao jer on traži Gospodina, a ne prekorava đavla u vezi s tim (2 Kor 12,8). Iako nas Sotona može mučiti, u konačnici Bog nadzire sve. Zatim, Bog je odbio Pavlovu molbu (2 Kor 12,9). Božje odluke za naše živote, iako katkad bolne, uvijek su najbolje (Rim 8,28).
Božja je snaga bila savršena u Pavlovoj slabosti i Njegova milost je bila dovoljna za Pavla. Rezultat te Božje milosti bila je Pavlova duhovna sila u njegovu služenju drugima (2 Kor 12,9; 12; 13,3; 1 Kor 2,4-5).
Autor: B. J. Oropeza; iz knjige ”99 odgovora na pitanja o anđelima, demonima i duhovnom ratovanju” (Stepress Zagreb)
