Spasenje ne ovisi o nekakvome silaznom popisu koji navodi čiji su grijesi ozbiljniji od drugih. Svatko od nas mora vjerovati, priznati i podložiti se Isusu Kristu kao svojemu Gospodinu.
Ako je slomljena ljudska narav kriterij za sprječavanje nekoga da uđe u nebo, tada ne poznajem nikoga tko bi uopće bio prikladan da onamo uđe. Spasenje ljudi ne ovisi o našim djelima, nego o našoj vjeri u Njegovo djelo.
Mnogo je ljudi koji vjeruju u Krista – bilo da su homoseksualni ili heteroseksualni – ali još uvijek nisu spoznali punu Božju istinu o određenim moralnim temama, iskušenjima ili grijesima.
Upravo je zato Isus naredio «Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!» Otkrivenje najboljega dijela Božje istine često se mora poučavati da bi se razumjelo.
Jednom kada netko spozna istinu a i dalje nastavi živjeti u otvorenome buntovništvu, treba preispitati ljubav te osobe prema Bogu. Ovo nije moja istina, nego Njegova: «Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati» (Ivan 14,15).
Bog nas ne poziva da sudimo o nečijemu spasenju, nego da cijelome čovječanstvu objavljujemo na sva zvona ono najbolje što o Njemu znamo, u nadi da će i drugi iskusiti istinsku slobodu i živjeti u Njegovoj punini, koja se pak jedino može pronaći slijedeći Krista i držeći se Njegovih zapovijedi.
Nažalost, kršćani ne slijede uvijek ovaj primjer. Kako to znamo? Iako ne postoje crkve koje su namijenjene isključivo ovisnicima o opijatima, niti crkve za žene koje su abortirale, niti one za preljubnike, uistinu postoje crkve čiji su članovi uglavnom aktivni homoseksualci, bilo muški ili pak ženski. Primjer toga je crkvena mreža Metropolitan Community Churches.
Jedino objašnjenje je da je to stoga što uistinu postoje homoseksualci koji žele ljubiti Isusa, koji nisu bili dobrodošli u zajednicama u kojima se pak opraštao grijeh ovisnika, žena koje su abortirale ili preljubnika koji su se pokajali.
Stoga su, nažalost, te homoseksualne osobe potražile svoje mjesto u kompromitiranim denominacijama koje su spremne ignorirati ili iskriviti istinu o Božjemu planu za spolnost, kako bi članovima bile što privlačnije.
Pavao je ovaj fenomen definirao u svojoj drugoj poslanici Timoteju: «Jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrava nauka nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima; od istine će uho odvraćati, a bajkama se priklanjati» (2 Timoteju 4,3-4).
U spomenutim se zajednicama propovijeda uvjerenje koje se na nekim područjima spolnosti i idolopoklonstva protivi Pismu, i to u pogrešnoj nadi da je moguće voditi Bogu ugodan život, a da se pritom ne odreknu grijeha.
Autor: Mike Haley; iz knjige ”101 pitanje o homoseksualnosti”
