Kad bi nam Bog dopustio da mu postavimo jedno jedino pitanje, mislim da bi ga većina kršćana pitala što je Njegova volja za njih. Ovo zato što mir i zadovoljstvo kršćana ovisi od ostvarenja Božje volje u njima.
Ipak, mnogo nam muke zadaje spoznaja Božje volje. Mnogi govore o njoj sasvim površno primjenjujući je najčešće tamo gdje je nema. Za mnoge je Božja volja kao “vozni red”, a to Bog vrlo rijetko tako daje. U većini slučajeva, Božja je volja samo sljedeći korak.
Ipak, izuzetan je dobitak za svakog kršćanina, jer znaju da Bog ima specifičan plan za njih: “Mi smo, naime, njegovo djelo, u Kristu Isusu stvoreni za dobra djela, koja Bog unaprijed pripravio – da u njima živimo.” (Ef 2,10). Bog nam je čak i obećao da će nam otkriti svoju volju: “Uzdaj se u Gospodina svim srcem svojim, a na svoj razum ne oslanjaj se. Na svim putovima svojim imaj Ga na umu, i on će upravljati staze tvoje.” (Izr 3,5-6).
Dvije strane Božje volje
Božja volja ima dvije strane. Prva, Bog nam kroz svoju Riječ otkriva svoje opće namjere. Druga je specifična za nas i Bog nju mnogo nam ne objašnjava, ne detaljizira. Jesi li već otkrio da je veliki dio Njegove volje već predstavljen u njegovoj Riječi? To su vidovi njegove volje koji se tiču svakoga kršćanina. Evo par primjera.
Naložio nam je da idemo u svijet i propovijedamo Radosnu vijest. Iz Rimljanima 8,29 znamo kako želi da se prilagođavamo Njegovom obliku. U Jakovljevoj je poslanici mnogo vidova Božje volje i njih treba čitati i primjenjivati na sebe. Svaki će kršćanin učiniti dobar korak naprijed ako počne računati s ovim vidovima Božje volje.
Sveto pismo ima i negativne i pozitivne naloge (zapovijedi). U 2. Korinćanima 6,14 ne dozvoljava nam da vučemo jaram zajedno s nevjernicima (neobraćenima). To bi, među ostalim, značilo da se kršćanin ne veže za cijeli život s osobom koja nije vjernik u Isusa. Tu ne treba moliti za spoznaju Božje volje, jer je ona već poznata i jasna.
Dobro je rečeno kako ne treba tražiti Božje vodstvo u onom za što dobro znamo da nije dozvoljeno. Ima sasvim jednostavnih pitanja gdje je traženje Božje volje sasvim suvišno. Primjerice, za izbor jela u restoranu suvišno je pitati Boga, ili od kojeg materijala nositi odjeću. Tu, jednostavno, treba primijeniti svoja iskustva, svoja saznanja, svoj razum.
Tu je i druga strana gdje nam Božja volja izuzetno potrebna. Bog objašnjava Izaiji: “Ja sam Gospod Bog tvoj koji te učim da bi napredovao, vodim te putem kojim treba ići.” (Iz 48,17) Nitko neće dobiti račun: “Studiraj medicinu u ____ i budi liječnik u ____ gradu.” Ili, “Oženi se Ivanom G.” Biblija nam ne daje takve pojedinosti za uređenje života.
Uzmemo li u obzir obje strane Božje volje, onu koju saznajemo iz Biblije, i onu gdje nam Bog pokazuje svaki naš sljedeći korak, onda posjedujemo osnovni plan za naš život. Božji plan nije paket spušten o užetu s neba, niti se možemo nadati da će nam se takav u budućnosti dati.
Božja je volja mnogo više nalik na svitak koji se svakoga dana odvija za poslove toga dana, a ne može se pročitati što je na planu za sutra. Dakle, Božju volju treba istraživati svakoga dana, da ne kažem sata, u svakoj situaciji ili okolnostima. Moguće je planirati za godinu, dvije godine, deset godina unaprijed, ali sve je jedno, i dalje stoji istina da Božju volju moramo tražiti i istraživati cijelog svog života.
Preduvjeti
Tko je shvatio dvije strane Božje volje, može se zabaviti preduvjetima za njenu spoznaju. Prvi je preduvjet: biti Božje dijete. Jednom su pitali Isusa osobno: “Što da činimo … da radimo djela koja Bog želi?” Isus im odgovara: “Ovo djelo Bog hoće … da vjerujete u onoga kojeg je poslao.” (Iv 6,28-29). Prije svega, valja doći Isusu kao Spasitelju i Gospodinu u vjeri predanja. Tako postajemo Božja djeca i On nas može voditi kao svoje.
Drugi je preduvjet, da želimo svom snagom svoga bića ispunjavati Njegovu volju tamo gdje god nam je ona poznata. Ako nismo poslušni Njegovoj volji gdje nam je ona poznata, sigurno nećemo nikada doći do drugog stupnja spoznaje njegove volje.
Mark Twain, američki humorist reče da njega ne zbunjuju nejasna mjesta u Bibliji nego poznata. Zna se da je moguće Boga sresti u molitvi svakoga dana. I zna se, da je to ugodno Bogu, da je to Njegova volja. Ako ne ispunjavamo ovu njegovu volju za ovaj dan, kako ćemo spoznati i ispuniti onu “specifičnu” koju Bog ima za nas?
Treći je preduvjet da prihvatimo Božju volju iako nam možda nije baš mnogo jasna. Ovo je najveći problem za većinu kršćana. Iskreno, većina bi se kršćana rado molila: “Bože. Pokaži mi svoju volju a ja ću sam odlučiti što je od toga razumno i prihvatljivo, a što nije.” Ovo bi se rado primjenjivalo i na brak i na životni poziv, i na sve ostale ključne odluke. Ovo pokazuje da nema punog istinskog pouzdanja u Boga. Iskazuje mu se nepovjerenje, jer se njegova volja želi nadopuniti, ispraviti, kritizirati. Tko god postupa na ovaj način, on svojim dijelom govori Bogu: “Hvala ti Bože, ali ja znam bolje što mi treba, ja bolje znam kako ću postati sretan.”
“Nebeski nestaško”
Mnogi vide Boga kao nebeskog nestaška koji se naginje preko nebeskog balkona i među ljudima traži rijetke sretnike, pa kad ih pronađe naređuje: “Sredi ga!” Ovo je svetogrđe već i kao sama pomisao. Ogromna je istina izrečena u Rimljanima 8,32: “Bog, koji nije poštedio svoga Sina, nego ga je predao za sve nas, kako nam neće s njim i sve drugo darovati?” Kad se ova misao shvati i kad ona obuzme naše biće, mnogo se bolje rješava pitanje Božje volje, jer se spremnije prihvaća sve što god dolazi od Njega. Dao je svoga Sina, najveće što je imao, a sve ostalo su samo sitnice u odnosu na ovaj ogromni dar. Oswald Hofman reče: “Misliš da Bog koji je dao odjeću, neće dati još i neki končić? Kakva besmislica!”
Zamislite oca kome dolaze kći i sin, te mu kažu: “Tata, puno te volimo!” a on će im: “Ah, jedva sam čekao da mi to kažete. Dođite ovamo da vas zatvorim bar na tri tjedna u podrum i živjeti samo o kruhu i vodi!” Ovako se ne odgovara na ljubav ljubljenih.
Nebeski Otac
Ljubi li Nebeski otac manje nego zemaljski? Božja ljubav nadilazi bilo kakvu ljubav koju bi ljudi mogli imati. Isus kaže: “Kad, dakle, vi kao zli ljudi dajete dobre darove svojoj djeci, koliko će više Otac nebeski dati Duha Svetoga onima koji ga mole.” (Lk 11,13)
Božja ljubav nije odbojna. Naprotiv, to je najveća vrijednost našega života. Nema većeg dobitka nego biti u središtu Božje ljubavi. U svjetlu Božje ljubavi moguće je otkriti zadovoljstvo ispunjenja Božje volje (Lk 10,25-27). Ovo je jedan od središnjih preduvjeta.
Nitko nema iskrene namjere ko kaže: “Bože, učinit ću sve što tražiš od mene, ali …” Mnogo je iskrenije reći: “Bože, stvorio si me, i tebi pripadam. Ljubio si mene, buntovnika, kad ja za tebe uopće nisam ni mario. Sve što imam, tvoje je. Ne pripadam sebi nego tebi. Kupio si me velikom cijenu i zbog toga ti se predajem. Čini sa mnom što god želiš! ” Tko na ovaj način, iskreno pristupa Bogu može reći kao apostol Pavao: “Jer je meni život Krist!”
Autor: Paul Little
