Zašto se danas toliko govori o Kristovom božanstvu, odnosno nebožanstvu? Često puta se i Biblija uzima u obzir prilikom obrana teorija negiranja Krista kao Boga. Što Biblija doista kaže o Kristu i koje božanske atribute mu pripisuje? Donosimo njih nekoliko:
Vječnost. Ponavlja se da je Krist postojao prije nego što je bilo što stvoreno (Iv 1,1; 1,15; 8,58). Isusove riječi ukazuju na Njegovu preegzistenciju. Govori da je poslan na svijet, što pokazuje da mu je porijeklo negdje izvan njega (Iv 10,36; 3,17). Govoreći sam o sebi kaže da je odozgor (Iv 8,26; 3,13). Spominje zatim slavu koju je dijelio s Ocem prije života na zemlji (Iv 17,5).
Sveprisutnost. Premda je odlučio ograničiti se na zemlji, rekao je da će po Svetom Duhu biti prisutan i na zemlji i na nebu. Unatoč tome što je izvan vremena, ipak je u svakom trenutku pristuan u svemiru koji je vremenski i prostorno ograničen (Mt 18,20; 28,20). Posjedovao je i natprirodno znanje o ljudima.
Svemoć. Za vrijeme zemaljske službe imao je potpunu moć nad prirodom, vremenom, demonima, smrću i bolestima.
Nepromjenljivost. U nekoliko odlomaka u Novom zavjetu Isus je povezan s Ocem što se tiče vječnih i trajnih kvaliteta koje jedino božanstvo posjeduje (Heb 13,8; 1,12; Mt 28,20; Ef 1,2-3).
Biblija također tvrdi kako je Stvoritelj i uzdržava svemir (Heb 1,10; Iv 1,3; Kol 1,16-17 itd.). Sve je stvoreno za Njega, On je svrha svega. Teško se može shvatiti kako bi svemir mogao biti stvoren za ikoju osobu nižu od Boga.
Krist se koristio posebnim pravima božanstva jer je opraštao grijeh, izjavio je kako će uskrsnut mrtve i sam će suditi (Iv 5,25.27). Isus ne samo da podiže mrtve, nego daje duhovni i tjelesni život (Iv 5,21-28; 5,40). Duhovni život je vječan. Obećava da će ispuniti najdublje čovjekove potrebe i odgovoriti na molitve.
Ono što je rečeno za JHWH (Jahve) u Starom zavjetu, rečeno je za Krista u Novom zavjetu. On je Stvoritelj (Ps 102,24-27; Heb 1,10-12). Spominju se i imena Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak (Iz 48,12; Otk 1,8; 22,13).
Njegova imena podrazumijevaju božansko podrijetlo. Koristi izraz ‘Ja Jesam’ u Iv 8,56-58 gdje upotrebljava naročiti oblik glagola ‘biti’. Nazvan je Emanuelom, Logosom (starozavjetni ‘Memra’), utjelovljenjem Božje mudrosti u Izrekama 8. Nazvan je Bogom te Iv 1,1 kaže da je Logos bio Bog.
Njegov odnos prema Ocu dokazuje Njegovo božanstvo. U izrazu koji se upotrebljava prilikom krštenja, Isus i Otac stavljeni su na istu razinu. Za Isusa se kaže da je Božja slava, odsjaj Njegove osobnosti (Heb 1,3). Štuje ga se kao božanstvo i On to prihvaća (Lk 5,8; Mt 14,33; 15,25; 28,29; 1 Kor 1,2). Kristova svjesnost i tvrdnje potvrđuju Njegovo božanstvo. Svjestan je jedinstvenog odnosa s Ocem (Lk 2,49.50; Mt 3,17). Za sebe tvrdi da je veći od Mojsija: da je u stanju dati novi zakon (Mt 5,21-28) i da je gospodar subote (Mk 2,28). Time radikalno preinačuje ta dva stupa judaizma (Zakon i subotu).
Postoje i drugi dokazi o Kristovu božanstvu, ali zasigurno najveći dokaz je živo iskustvo Njega kao Boga u životima onih koji su ga prihvatili te ga slijede.
