Pavao uči Korinćane da je dužina kose ili nošenje „pokrivala“ kod žena bio vanjski pokazatelj podložnosti Bogu i Njegovom uspostavljenom autoritetu.
Prva Korinćanima 11,3-16 govori o pitanju pokrivanja glave kod žena. Kontekst odlomka jest podložnost poretku kojeg je uspostavio Bog, kao i „lanac zapovijedanja“. „Pokrivalo“ za glavu kod žene koristi se kao ilustracija Božjeg poretka, vodstva i autoriteta. Ključni stih odlomka jest 1. Korinćanima 11,3: „Ali hoću da znate: svakom mužu glava je Krist, a glava ženi muž, a glava Kristu Bog“ (VB).
Ostatak odlomka bavi se implikacijama ove istine. Autoritativni poredak jest Bog Otac, Bog Sin, čovjek ili muž i žena ili supruga. Veo ili pokrivalo na glavi korintske vjernice i supruge pokazivao je da je bila pod autoritetom svoga muža, te stoga u podložnosti Bogu.
Zanimljiv je 10. stih: „Zbog toga žena mora imati vlast na glavi — radi anđelâ.“ Zašto je anđelima važno da žena nosi pokrivalo za glavu? Znamo da je Božji odnos s čovječanstvom nešto što anđeli promatraju i iz čega uče (1. Petrova 1,12). Dakle, podložnost žene Božjem autoritetu koji joj je povjeren primjer je anđelima. Sveti anđeli, koji su savršeno podložni Bogu, očekuju da mi, kao Kristovi sljedbenici, budemo isti.
Pokrivanje koje se spominje u 13. stihu može se odnositi na tkaninu, ali se također može odnositi na dužinu ženine kose, što se temelji na sljedeća dva stiha: „Ili vas ne uči i sama narav da ako muž ima dugu kosu, na sramotu mu je? Ako pak žena ima dugu kosu, na slavu joj je, jer joj je kosa dana kao pokrivalo“ (1. Korinćanima 11,14-15 VB). U kontekstu ovog poglavlja, žena koja nosi dužu kosu jasno se obilježava kao žena, a ne muškarac. Apostol Pavao je rekao da kada je u korintskoj kulturi ženina kosa bila duža od kose njezinog muža, to je pokazivalo njezinu podložnost njegovom vodstvu. Bog je dizajnirao uloge muškarca i žene kako bi prikazao duboku duhovnu pouku, a to je podložnost Božjoj volji i poretku.
No, zašto je kosa u Korintu bila problem? Odgovor leži u kulturi tog vremena. Grad Korint imao je hram posvećen Afroditi, božici ljubavi, a mjesto je bilo ozloglašeno za praksu ritualne prostitucije. Žene koje su služile u hramu imale su obrijane glave. U tadašnjoj korintskoj kulturi obrijane glave su obilježavale ženu kao hramsku prostitutku. Pavao govori crkvi da žena koja je ošišana ili obrijana treba biti pokrivena (1. Korinćanima 11,6), jer je ošišana žena izgubila svoju „slavu“ i nije bila pod zaštitom muža. Ošišana glava bez pokrivala odašiljala je poruku: „Odbijam se podložiti Božjem poretku.“ Dakle, Pavao uči Korinćane da je dužina kose ili nošenje „pokrivala“ kod žena bio vanjski pokazatelj podložnosti Bogu i Njegovom uspostavljenom autoritetu. To je bio jedan od načina na koji je crkva u Korintu trebala biti odvojena od iskrivljene poganske kulture koja ih je okruživala (2. Korinćanima 6,17).
Ovaj odlomak ne uči da je žena inferiornija u odnosu na muškarca ili da treba biti podložna svakom muškarcu. Jednostavno uči Božji poredak i duhovno vodstvo u bračnom odnosu. U korintskoj kulturi, žena koja je pokrivala svoju glavu tijekom slavljenja ili kad je bila u javnosti, prikazivala je svoju podložnost autoritetu.
U današnjoj kulturi na ženino pokrivanje glave više ne gledamo kao znak podložnosti. U većini modernih društava, šalovi i kape su modni dodaci, ništa više. Danas žena još uvijek ima izbor da nosi pokrivalo za glavu ako gleda na to kao znak njezine podložnosti muževljevom autoritetu. Međutim, to je osobna odluka, a ne znak duhovnosti. Stvarni problem jest stav srca u poslušnosti i podložnosti autoritetu „kao Gospodinu“ (Efežanima 5,22). Bogu je više stalo do stava u srcu nego pokrivala za glavu.
