Depresija je možda najrazornija od “đavoskih lukavstava” zbog toga što đavao skuplja osudu, sumnju, strah, zle misli i zamisli, upakira ih u očaj i ostavlja te s preplavljujućim osjećajem beznadnosti.
Mnogi Božji ljudi kroz stoljeća znali su iz prve ruke što to znači biti u depresiji. Možda ćeš biti iznenađen kada pronađeš da su i psalmist i apostol Pavao doživljavali depresiju. Slušaj njihove riječi:
“Glasom svojim Bogu vapijem, glas mi se Bogu diže i on me čuje. U dan nevolje tražim Gospodina, noću mi se ruka neumorno pruža k njemu, ne može se utješit’ duša moja.” (Psalam 77, 2-4)
“Ne bismo doista htjeli, braćo, da ne znate za nevolju koja nas je snašla u Aziji. Bijasmo prekomjerno, preko snage, opterećeni te smo već strepili i za život. ” (2. Korinćanima 1, 8)
U povijesti crkve postoje mnogi primjeri onih koji su patili od depresije. William Cooper, veliki engleski pjesnik i pisac himni, cijeli život se borio s maničkom depresijom.
Charles Spurgeon je rekao: “Od svih ljudi ja sam možda subjekt najdublje depresije povremeno … Depresije tako zastrašujuće da se nadam da nitko od vas neće nikada prolaziti kroz takve ekstremne jade i izgubljenost kroz kakve ja prolazim.”
Tako vidimo da Božji ljudi nisu izuzeti od depresije. Svatko povremeno pati od nje, neki češće i jače nego drugi. Pitanje je samo: što raditi s depresijom?
Najprije – treba znati što je uzrokuje. Postoje uglavnom četiri vrste depresije. Prvo, depresija koja je organske prirode (tjelesni nedostatci, hormonska ili kemijska neuravnoteženost). Zatim, depresija uzrokovana okolnostima: životni problemi te spuste dolje. Neke depresije povezanim s grijehom. I, na kraju, depresija koja je izravna posljedica sotonske aktivnosti. Prepoznati vrstu depresije u koju je neka osoba upala nije uvijek lako; međutim, Bog je obećao mudrost za one koji je od Njega traže (Jakov 1, 5).
Kada jednom prepoznamo uzrok, možemo nastaviti tretman. Ako je uzrok organski, tada će tretman prvenstveno biti medicinski. Ako su uzrok okolnosti, tretman je zadobivanje biblijske perspektive u odnosu na njih i pouzdanje u Boga. Ako je uzrok grijeh, pokajanje je neophodno. Ako uzrok sotonska aktivnost, jedino će ga duhovno oružje Božje Riječi i molitve prevladati.
Nekada kada još nisu postojali lijekovi protiv depresije, Williama Coopera je iz duboke, mračne i samoubilačke depresije izmolio vjerni prijatelj i pastir John Newton. Iako tretmani s lijekovima mogu biti korisni, oni ne bi trebali isključivati Božju Riječ i molitvu. Moje mišljenje je da bez obzira na uzrok depresije uvijek postoji njen sotonski aspekt. Zato vjerujem da svaka depresija, bez obzira na njezin izvor, treba biti liječena biblijskim savjetovanjem i uz intenzivnu molitvu.
Ako te je uhvatila depresija, sjeti se: “da takve iste patnje podnose vaša braća po svijetu…. Ta vjeran je Bog: neće pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod da možete izdržati.” (1. Petrova 5, 9 i 1. Korinćanima 10,13).
Nemoj vjerovati đavlovoj laži da nema nade i da je bolje završiti sa svim. Gledaj na Gospodina! Prizovi Njegovo ime! Stani na Njegovu Riječ! Moli se, i traži od drugih da se mole za tebe. Traži pobožni savjet od pastira ili zrelijeg kršćanskog prijatelja. I, na kraju, znaj da će “Bog mira satrt će ubrzo Sotonu pod vašim nogama.” (Rimljanima 16,20).
Autor: Brian Brogersen
