Nakon terorističkog napada u lipnju 2016. od strane islamskog teroriste u noćnom gay klubu u Orlandu, Floridi, neki su tvrdili da su kršćani jednako krivi kao taj terorist zato što, između ostalog, Biblija izriče smrtnu kaznu za homoseksualce.
Točno je da u knjizi Levitskog zakonika 20,13, Biblija govori, “Ako bi muškarac legao s muškarcem kao što se liježe sa ženom, obojica bi počinila odvratno djelo. Neka se smaknu i krv njihova neka padne na njih.” Zahtijeva li onda Biblija od nas da ubijamao homoseksualce?
Od suštinske važnosti je razumjeti da je Isus ispunio Zakon (Matej 5,17-18). Rimljanima 10,4 govori da je Krist dovršetak Zakona. Efežanima 2,15 govori da je Isus obesnažio Zakon sa svojim odredbama i propisima. Galaćanima 3,25 govori, da sada kada je vjera došla, više nismo pod vodstvom Zakona. Civilni i ceremonijalni aspekti Starog Zavjeta su za prošla vremena. Svrha Zakona je ispunjena savršenom i potpunom žrtvom Isusa Krista. Tako da ne, Biblija ne zapovijeda da se homoseksualci trebaju ubijati u ovim vremenima.
Također treba shvatiti da su civilni zakoni unutar Mojsijevog Zakona bili namijenjeni Izraelu pod teokratskom vladavinom. Božji odabrani narod, koji je živio u Obećanoj Zemlji, slijedio je Boga kao svog Kralja, i morao se pridržavati sustava civilnih zakona s božanskim propisanim kaznama.
Svećenici su poučavali zakone, vođe su ga provodile, a suci su određivale kaznu kada je to bilo potrebno. Zapovijed iz Levitskog zakonika 20,13, “Neka se smaknu,” je dan propisno određenim vladajućim dužnosnicima, ne običnim građanima ili ljudima koji su se htjeli boriti protiv zločina.
Civilni zakoni Starog Zavjeta nikada nisu bili namijenjeni drugim kulturama ili drugim vremenima. Postoji razlog što napadač u noćnom klubu nije bio Židov ili kršćanin. Židovi i kršćani shvaćaju namjeru i ograničenja starozavjetnog Zakona. Suprotno ovome, Kuran ne objašnjava svoje naredbe za ubijanje homoseksualaca pa mnogi muslimani vide to kao mogućnost izvršavanja ove zapovijedi i u današnje vrijeme.
Druga stvar je da starozavjetni zakon nije dozvoljavao običnim ljudima da provode zakone. Jedan od razloga postojanja gradova utočišta je bilo da zaštiti one optužene za ubojstvo, dok im se ispravno ne sudi. Mojsijev Zakon je propisivao da je samo civilnoj vladi dozvoljeno izvršavati glavne kazne, i to samo nakon ispravnog suđenja s najmanje dvojicom svjedoka (Ponovljeni Zakon 17, 6). Tako da čak i tijekom vremena kada se primjenjivao starozavjetni zakon, masovno ubojstvo homoseksualaca od strane običnih ljudi nije bilo ono što je Zakon nalagao.
Stoga, Biblija ne zahtijeva više smrtnu kaznu za homoseksualce. Ali pitanje i dalje ostaje zašto je smrtna kazna uopće i postojala u Starom zavjetu. Ovo je odgovor: svaki grijeh je nepoštivanje svetog Boga. Bog mrzi svaki grijeh. I dok je Bog zahtijevao smrt za neke grijehe, svaki grijeh zaslužuje smrt (Rimljanima 6,23) i vječno odvojenje od Boga.
Biblija opisuje homoseksualnost kao gadost, nemoralnu perverziju Božjeg stvorenog poretka. Čistoća Božjeg naroda u Obećanoj Zemlji je bila od vitalne važnosti, kao i neprekidnost krvnih linija (od kojih će jedna voditi do Mesije). Zato je Bog zahtijevao smrtnu kaznu za one koji su prakticirali homoseksualni odnos.
Homoseksualnost je i dalje nemoralan i neprirodan. Ali više nismo pod starim židovskim sustavom vladavine. U svjetlu prihvaćanja oproštenja od Boga kroz vjeru u Isusa Krista, homoseksualnost nije veći grijeh od ostalih. Kroz Krista, svaki grijeh može biti oprošten. Spasenje je dostupno svima kroz vjeru (Ivan 3,16). I kada se to spasenje prihvati, prebivanje Svetog Duha u vjerniku će omogućiti sve što je potrebno za prevladavanje grijeha kroz novo stvorenje (2. Korinćanima 5,17).
Izvor: Gotquestions.org; Prijevod: Ivana R.
