Oduvijek sam za sebe mislio da sam osoba koja se prilično dobro nosi sa stresom. Volim stalno nešto raditi. Uživam u riskiranju. Nikada nisam niti pomislio da bi tjeskoba mogla biti moj problem.
A onda, prije malo manje od godinu dana, ispostavilo se drugačije. Činilo se kako se nikako ne mogu dovoljno naspavati. Sitne dužnosti koje sam inače obavljao bez puno razmišljanja ili stresa, odjednom su postale popraćene anksioznošću koja me gotovo potpuno onesposobljavala.
Dok sam se jednog dana vozio, odjednom sam osjetio kao da mi je srce prestalo funkcionirati. To je bio moj prvi panični napadaj. To je ujedno bio i trenutak u kojem sam shvatio da više ne smijem ignorirati stres i anksioznost koji su polako počeli preuzimati vodstvo u mojem životu.
Nešto se moralo promijeniti.
Nakon tog dana, počeo sam tražiti savjetovanje. Posjećivao sam doktora.Započele su promjene. Božjom milošću, više ne primam nikakve lijekove, panični napadaju su nestali, a moja je anksioznost na najnižoj razini. I dalje imam dane koji znaju biti teži od ostalih, ali tih je dana sve manje i manje.
Susrećem mnogo ljudi koji se nađu u situaciji sličnoj mojoj, u kojoj sam bio prije samo godinu dana. Razgovori s istima su potvrdili da mi – Crkva, moramo još puno raditi na sebi kada je riječ o priznavanju problema mentalnog zdravlja. Mnogi nisu sigurni kako razumijeti ili pak odgovoriti na vlastite borbe kao kršćani.
Pa za one koji se nalaze u takvoj situaciji trenutno, donosim 7 načina kako se dijeliti sa stresom i anksioznošću:
Priznajte da postoji problem.
Oni koji su upoznati s programom 12 koraka (AA) reći će vam da je prvi korak oporavka priznavanje činjenice da problem uopće postoji. I oni su u pravu.
Ovo zahtjeva mnogo poniznosti. Anksioznost je posebno teško priznati jer čini da se osjećamo slabima u području u kojem nam se svi drugi čine snažnima. Iskušenje koje se javlja je da ne odustajemo i da se nadamo da će anksioznost nestati sama.
Budući da sam ja naučio na teži način, neimenovanje problema može voditi u neizbježan i gadan slom. Ja sam se dugo vremena borio s anksioznošću prije nego sam je priznao. Tek dok sam počeo dobivati iscrpljujuće panične napadaje, onda sam konačno priznao da postoji problem.
Da sam prije priznao da postoji problem, poštedio bi i sebe i svoju obitelj od mnogo boli.
Prestanite se samostalno liječiti.
Mnogi koji se bore sa stresom i anksioznošću razvijaju vlastite načine na koje se pokušavaju nositi s istima. Neki na stres odgovaraju konstantno jedući brzu hranu. Neki konzumiraju alkohol kako bi se bolje osjećali. Drugi pak satima bez prestanka kampiraju pred televizorom.
Ni jedan od ovih načina nije zdrav način suočavanja sa stresom i tjeskobom. Većina nas duboko u sebi to zna. Ono što često ne shvaćamo jest da odgovaranje stresu na ove načine može zapravo onesposobiti naše tijelo da se bori i da bude zdravo, a da ne spominjem što može učiniti našoj duši.
Drugim riječima, nezdravi mehanizmi suočavanja često samo pogoršavaju situaciju, stvarajući beskonačan ciklus stresa i samoliječenja.
Brinite o svom fizičkom zdravlju.
U svojoj poslanici Korinćanima, apostol Pavao potiče vjernike da zapamte kako je njihovo tijelo živući hram, za koje je plaćena visoka cijena, i stoga, dužni smo proslavljati Boga njime. Vodeći brigu o svome tijelu provodimo duhovni pothvat.
Ovo je posebice važno za one koji se bore sa stresom i anksioznošću budući da je naše tjelesno zdravlje povezano sa mentalnim zdravljem. Na primjer, pokazalo se da redovita tjelovježba značajno smanjuje simptome anksioznosti i depresije. Konkretno, jedna je studija pokazala da je za one koji redovito vježbaju, 25% manje vjerojatno da razviju poremećaj depresije ili anksioznosti u narednih 5 godina.
Jedan od meni najdražih trenutaka anksioznosti u Bibliji ( 1 Kr 19,1) je kada se Elijah pod određenim okolnostima osjeća toliko jadno i bespomoćno da poželi okončati svoj život. U tom trenutku, Bog ga nije bodrio ili ga pak posramio zbog manjka vjere. Umjesto toga, On mu je dao jelo i pustio ga da spava. Dva puta.
Učiti se odmarati je važan dio u vođenju brige o tijelu koje nam je Bog dao na čuvanje. Ponekad je najveća duhovna stvar koju možemo učiniti-odspavati.
Budite oprezni čemu dopuštate da ulazi u vaš um.
Filipljanima 4,8 kaže: „Uostalom, braćo, što god je istinito, što god časno, što god pravedno, što god čisto, što god ljubazno, što god hvalevrijedno; je li što krepost, je li što pohvala – to nek vam je na srcu!“
Pavao usmjerava na činjenicu da ono čime „punimo svoj um“ ima dubok utjecaj na nas. Vidimo ovu istinu na djelu kad god Pisma govore o meditaciji. Židovsko meditiranje ne predstavlja samo „pražnjenje“ nečijeg uma od loših stvari, već ispunjavanje uma dobrim stvarima.
Ne zanemarujte duhovnost.
Vi i ja smo duhovna bića, što znači da se uvijek događa više od onoga što vidimo samo očima.
Nikada ne smijemo zaboraviti da živimo u svijetu rata. I dok Bog želi da mi napredujemo, postoji i onaj koji bi više od ičeg želio vidjeti nas kako patimo. Kada ste preplavljeni osjećajima tuge i anksioznosti, on će vam u uši šaputati laži o vašem identitetu, vašoj vrijednosti, vašem statusu prije nego ste spoznali Boga, vašoj prošlosti, vašoj budućnosti, vašoj nadi. Važno je da prepoznate od koga su ti glasovi.
Morate stvoriti naviku primjenjivanja snage molitve, dara Pisama i podrške kršćanske zajednice koja vam može pomoći u raspoznavanju laži kojima ćete biti iskušavani, i koja će vas podsjećati na to tko ste vi zaista u Kristu.
Posjećujte liječnika.
Osobno, vjerujem da medicina ne odbacuje Božju moć, već pružanje Njegove milosti. Ponekad je to upravo ono što nam treba.
Nadalje, medicina nije „lijek za sve“ kada se radi o liječenju anksioznosti (ili bilo kojeg drugog problema s mentalnim zdravljem). Može uključivati nuspojave i često su potrebni višestruki pokušaji kako bi se pronašao ispravan tretman. Ali može i čudesno pomoći. Ne bojte se otići doktoru i pitati ga o liječenju – baš kao što biste učinili da je riječ o fizičkoj bolesti.
Prigrlite blagoslov bolesti.
Kada sam se nalazio u najgoroj fazi depresije i anksioznosti, postojali bi dani kada bi ustajanje iz kreveta predstavljao ogroman napor. Jedva bi trenutak prošao u kojem ja ne bi s bolom razmišljao o svojim nedostacima koje imam kao muškarac, suprug, otac ili vođa. Bilo je odvratno. Ali je isto tako u meni stvorilo neku ovisnost koju nikad prije nisam iskusio.
Nastojao sam čvrsto ostajati uz Isusa moleći se tijekom paničnih napadaja. Svakog sam dana očajnički osjećao potrebu za molitvom. Riječi kao one u Psalmu 23 nisu bile samo lijepe riječi za pročitati. One su tada bile moj život.
Postoje neke stvari o Bogu koje se mogu naučiti samo kroz patnju. Ponekad se pitam je li to razlog zašto je Bog Pavlu odbio maknuti trn u tijelu. Zato što je slomljeni i ovisni Pavao bio Pavao putem kojega je Bog mogao promijeniti svijet. On je bio Pavao koji je mogao napisati i misliti riječi poput ovih:
„Za to sam triput molio Gospodina, da odstupi od mene. A on mi reče: ‘Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje.’Najradije ću se dakle još više hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova. Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskovama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak.“ (2 Kor 12,8).
Ukoliko trenutno prolazite kroz teškoće anksioznosti, postoji izlaz, i ja ću se moliti da ga pronađete. Ali u međuvremenu, ne propuštajte ono što Bog možda ima za vas upravo gdje ste sada.
Autor: Aaron Loy; Prijevod: Suzana Z.; Izvor: Relevantmagazine.com
