Post stoljećima ima svoje mjesto u kršćanskom životu. Donosimo 9 načina kako kršćani mogu postiti.
Biblija čini razliku između nekoliko vrsta postova. Naravno ona ne koristi nazive uz pomoć suvremene terminologije, ali svaka vrsta je objašnjena u Pismu:
Normalan post jeste apstinencija od svake hrane, ali ne i od vode. U Luki 4,2 govori se da Isus “nije jeo ništa” tijekom svog posta od četrdeset dana, ali se ne spominje da nije pio ništa. Znamo da tijelo bez vode – tekućine može normalno funkcionira najdulje tri dana, mi zaključujemo da je Isus pio vodu tijekom svog posta.
Djelomičan post ograničava hranu, odnosno ne apstinira se od hrane potpuno. Deset dana Daniel i tri ostala židovska mladića jeli su samo zelje i pili vodu (Danel 1,12). Povijesni kršćani su držali ovakve postove, uzimali su manje količine hrane – nego obično, na određeno vrijeme – ili su jeli samo neku određenu, jednostavnu vrstu hrane.
Potpuni post. Tijekom ovog posta se ne uzima ni hrana, niti voda – tekućina. Čitamo da je Ezra tako postio (Ezra 10,6), Estera (Estera 4,16) i apostol Pavao (Djela 9,9). Apstinencija od hrane i pića na kratak vremenski period.
PROČITAJTE: Što je to Danielov post?
Natprirodni post. Biblija navodi i ovakav post. Kada je Mojsije otišao na goru Horeb primiti zakon, čitamo, “Na brdu sam ostao četrdeset dana i četrdeset noći: niti sam jeo kruha niti pio vode.” (Ponovljeni zakon 9,9 ). Slično iskustvo je imao Ilija (1. Kraljevima 19, 8) “Ustao je, jeo i pio. Okrijepljen tom hranom, išao je četrdeset dana i četrdeset noći sve do Božje gore Horeba.” To je bio isto tako natpriodni post. Ovakav post jeste čudo Božje, to je Božanska intervencija i moguć je samo onda kada nas on na to pozove, kada imamo jasan poziv, njegovu zaštitu i brigu nad nama. Zato ne iskušavajmo Boga na ovaj način svojevoljno.
Osobni post jeste onaj o kome Isus govori u Mateju 6,16-18. On govori kada mi postimo da to ne treba biti primijećeno od drugih.
Zajednički post je opisan u Joelu 2,15-16: “Trubite u trubu na Sionu! Sveti post naredite, oglasite zbor svečani, narod saberite, posvetite zbor. Saberite starce, sakupite djecu, čak i nejač na prsima. Neka ženik iziđe iz svadbene sobe a nevjesta iz odaje.” Crkva u Antiohiji je postila zajedno (Djela 13,2), kako se vidi iz Lukinih riječi. “Kad su oni služili Gospodinu i postili.”
Nacionalni post. Kralj Jošafat je ovako reagirao na dolazak neprijatelja protiv njegove zemlje: “Jošafat se uplaši i stade tražiti Jahvu te oglasi post po svoj Judeji.” (2. Ljetopisa 20,3). Židovi su još bili pozivani u nacionalni post u Nehemiji 9,1 i Esteri 4,16, također kralj Ninive je oglasio post na Joinino propovijedanje (Jona 3,5-8).
Redovan post je Bog bio zapovjedio Židovima. Svaki Židov je trebao postiti na dan Domirenja (Jom Kipur), (Ponovljeni zakon 16,29-31). Dok su bili u Babilonu, židovske vođe su odredile isto takav post (Zaharija 8,19)
Autor: Don White
